Naša stvarnost
B6 PLAOVIĆ 1 ĐOBKOVIĆ
BIVŠI MINISTAR: Oduvek je fo tako bilo. U moje vreme trule kobile i kamena s ramena, a sada feraju futbal i tenis. Svako vreme ima svoje lufke.
RUS: (prišao s druge strane Neudatoj sesiri i blago, sa širokim slovenskim osmehom) — No, gospođice, ne mari ništa. Mi Slovemi... mi pobedićemo na kraju.
PROFESOR: Ostavite, gospođice, sve je to ustvari samo trik menadžera. U Americi je sve samo žirik. Zašto mene niste pitali na koga treba da se kladite? Mad sam ja bio u Njujorku...
NEUDATA SESTRA: EBako da ne gubim. nerve?I Ceo svet je gledao u njih frojicu, a oni da nas fako strašno obrukaju! Bili su na pragu najveće slave i sad odjednom niko i ništa... Vraiiće se pokunjeni kao poslednje šmolje... Sramota!
UDATA SESTRA: Naš visoko učeni zet kaže da su io sve gluposti. Možda ima i pravo. Jedini put da i on ima pravo.
PRIJATELJICA: Štetal Ja volim kad snažni mladići pobeđuju.
MINISTROVA ŽENA: U igri se zbilja tako ponekad oseti pesma ljudskog fela.. Poezija mišića...
TAST: (ulazi kroz leva vrata) Šta je to kod vas tako živo? Čak sam u kabinetu čuo žagor. Dobar dan! A zar još nije stigao Staša?
TAŠTA: Ne znam šta je s njim. Danas je nešto zakasnio.
RADIO-PEVAČ: Videli smo se danas u podne na pivu. Nije mi ništa rekao. Znači, doći će.
UDATA SESTRA. Zar fi je potreban Staša, tata?
TAST: Ništa naročito. Imam samo neki mali razgovor. Pošaljite mi ga, ili mi javite kad dođe. Ja imam još malo posla, pa ću posle doći. Sad me izvinite! (odlazi).
NEUDATA SESTRA: Dobro, javićemo ti.
BIVŠI MINISTAR: Zbilja je simpatičan gospodin Staša. Nisam ga znao ranije, a sad mi izgleda kao da se poznajemo već dugo.
PRIJATELJICA: Taj mladi čovek spada u one koji osvajaju na prvi pogled.
NEUDATA SESTRA: Bakva suprotnost između njega i-našeg zetal Čudnovato je da su tako dobri prijatelji.
PROFESOROVA ŽENA: Les exiremes se touchent...
PIJANISTEINJA: Na mene nije učinio dobar ujisak. Zamislite čoveka kome ja govorim o Devetoj simfoniji, a on mi priča da mu se Daseta više svidela! Betoven i Deseta simfonijal Ni to ne zna.
BIVŠI MINISTAR: A što? Zar Betoven nije stigao da sroči Desetu simfoniju? Nisam ni ja fo znao, pa sam opet živ.
GLUMAC: Pa ste bili čak i ministar.
RUS: 1 opet bićete.
MINISTROVA ŽENA: Sumnjam. Mnogo se olenjio.
BIVŠI MINISTAR: Ja sam isterao koliko je potrebno za penziju, sad mogu da čekam. Nisam novajlija, da žurim. ;
DOBTOROVA ŽENA. (dolazi iz desnih vrata, sa Doktorom) Zar još niste počeli igru? Zašto dangubite? Dobar.dan!
DORBTOR: Dobar dani