Nova Evropa

I onda će, bilo u prvom bilo u drugom slučaju, poteći ulje potocima, ploda biće u izobilju, blagodat će kao sunce da sija nad svima, i ko seje žnjeće, i ko bere groždje cediće vino : gladovati neće niko, niti birati klasje posle žetve, niti biti primoran da prosi i da pabirči posle berbe, _

To je druga vrsta ljudi i, u oba slučaja, vrsta proroka, Oni su za integralnu destrukciju, i to je njihova konstrukcija.

Treća je za rekonstrukciju. To su oni koji znaju da je dijagonala rezultanta, Njihova je uloga najteža, njihov rad najveći, i njihovo delo ono što ostaje, Sablja dimišćija pravi se na nakovnju ispod čekića, i to je njihov udes, Oni iz druge grupe — uzmimo koju vrstu hoćemo, za nakovanj ili za čekić — kuju tu sablju, kojom posle mudri radnik oprobava njenu tvrđoću i oštrinu baš po samom telu i nakovnja i čekića, Ovi treći prave mir i, iz njega, sve, Oni idu od Isaije, preko Periklesa, do Vilsona, Oni hoće bratstvo i čovečanstvo, i veruju da na ovoj zemlji, kao sunca, ima i hleba za svakoga, Oni · neće klasu na klasu, niti narod na narod, niti kapital na rad i obraino, niti vrednost na vrednost, nego, u svemu tome i izmedju, Boće sa, pored, uz, i do: vrednost do vrednosti, kapital uz rad i obratno, narod pored naroda, i klasu sa klasom, Našto večito raskivati plagove u mačeve, srpove u koplja, i dizati rala i volove ? Oni veruju da mesta pod ovim suncem na ovoj zemlji nema samo za one koji, kao onaj Dodeov Sidi Lakdar, neće, ne da ga traže, nego da ga imaju, I verujući u tako prostu i jasnu stvar, oni, kao izmedju Scile i Harivde, večito moraju, uz udarce od strane boljševisličkog kapitala i boljševističkog rada, da provlače i izvlače ovaj ljudski brod da se ne bi razdrobio, Oni su protivu obostranih bezakonja i krvi, i veruju da se Sion, kako bi rekao prorok Mihej, koji se gradi krvlju, i Jerusalim koji se gradi bezakonjem, u krvi moraju utopiti i bezakonjem razgraditi,

U svakoj istorijskoj perijodi, od najstarijih haldejskih do današnjih, uvek, u razvoju, dodje se do sila koje su toliko oprečne da moraju u sukob, ili do stranaka koje su na putu za sukob, i moraju na parnicu, Naša je perijoda jedna od takvih, Današnja svetska perijoda je negdje izmedju sukoba i parnice, Prvi, egoistično i skeptično gledaju na sve to; drugi, obeju vrsta, hoće sukob; treći navode na parnicu,

Gde ćemo mi? U nas nema klasa, Ukoliko ih ima, ima ih u glavama pojedinaca, To je više filozofija »odozgo« nego li »odozdo«. Zemlja smo malog poseda, i jedan drugome smo do ušiju. Niko mnogo ne štrči. Ako bi se pak tendencije i pokazale u stilu koji preti celini (dotle svaku inicijativu treba gajiti), država, kao simvol reda i mira, treba da ih suzbije (država, a ne klase). Gde ćemo mi? Samo uz treće, jer smo mi, uglavnom, tu, Naš je put odredjen, i bio je dobar još kad nas je bilo u početku prošloga veka, i malo, i kad smo bili pod teškim prilikama, Svako je imao komad hleba, i svako je imao gde da sedne, Nikakvo silovito piće ne treba nam: ni boljševističkokapitalističko, ni boljševističko-radničko. Neka ga piju oni koji su ga cedili, Mi moramo uz treće, Ali, i oni, neka se oslobode političkog

42