Nova Evropa

Ostavite se naše najnovije gluposti: germanolilstva, Pozdravljam svakog anglomana, i pofsmehnuću se i sam mnogo čemu francuskom. Ali je Francuska daleko, i, još uvek, lepa, Nemačka, i najidealnija, — a nje sad, sto godina, nemože biti, — za vratom nam je, i zgaziće nas, To je detinjasto Jasno, Neslušajte nikog, i ostavite se, već jednom, onog našeg, paorskog, lakoverja, Ja, nemački djak, vrlo dobro znam šta pišem, Uvidite, već jednom, da sve ne zavisi od poštenih, Pustite da u to veruju komuniste,

Nemojte misliti da sad dolazi himna Francuskoj, Našto to večito padanje iz ljubavi u ljubav, Ljubite sebe, Neka nestane ona životinjska »slovenska« žedj ха ођоХауапјет. Ја, ргесашп, izučen, vrlo dobro znam sa kim imamo posla. Dobili smo olupane čamce mesto flote, Pokušavaju da naprave dunavsku federaciju. Poneki viši oficir, koji se parlimiše, priča ı ovde da spavamo sa svinjama, Šta to mari? Dajem vam reč da je Pančevo čistije nego Brest, Kamper, Morlć,

Oni nas ne znaju, — fome smo mi krivi (Talijani su n, pr, zaprepašćeni kako o njima mislimo, Jedan moj mladi „prijatelj pokazivao je, ovde, malog andjela, drvorez, iz jednog od naših najstarijih manastira, Slikari, i najbolji, i najmoderniji, strčali se da vide, i sad sve revije ištu članke o tom, i o našem starom živopisu. Mi, tamo kod nas, mislimo da je to svršena stvar, Obucite neke dame u crno, i pošaljite ih na grob vojvode Putnika, pa ćete videti, Trebalo je beogradskim opštinarima kupiti bolje cilindre, i reći im kakav se žaket oblači pre a kakav posle podne Jedni će reći, da ponavljam stare stvari, a druži da sam socijalpatrijota. Ali je ovde život sagradjen, i to prilično čvrsto, na osnovi učtivosti 1 prijatnosti, Od Amerike do švedskog kralja, svi su se poklonili grobu Neznanog Vojnika; mi smo to učinili gore nego republika Liberija. Mislite da je na Kajmakčalanu sve rešeno? Čekaju vas dorka iznenadjenja,

Ovdašnja štampa, vrlo tačno, zna naša pitanja do ujedinjenja; od onda ima o nama zbrkane i smešne pojmove, Mislite li da je crnogorska propadanda popustila zato što mas poštuju; naše mrive, naše žrtve? Раја je zato što je danas, na veru, nemoguće naći para. Da je našla, videli biste, Druge su našle.

Bugari pomalo uspevaju, Niko ne zna više za bugarska zverstva, i svaki zna, od njih, da je kod nas sve rovito, Pre neki dan davao se komad Bernara Šoa: »Hćros et soldat«, U njemu se spominje Slivnica; tapeti su stilizovani pailidžani, Bugari su kavaliri, Srbi kukavice, srpska artiljerija ne tuče granatama, jer ima samo čokolade, Sve je to, naravno, šala. Vi znate Šoa, a znate i engleski humor, Gorki su, Teza je, da je pravi vojnik, profesijonalni vojnik, kukavica, a svaki heroj operski pevač, Tako hoće Š6, praveći cinične alorizme na račun poginulih, možda baš zato što ih žali, Niko se nije smejao, Smejale se samo visoke i vitke · Engleskinje, Francuzi, koji znaju šta je komedija, ali ne znaju šta je engleski humor, igrali su komad po molijerski, Ali ta ista štampa, koja ima beskrajno široku skalu da, ma kako, ma kome,

189