Nova Evropa

nemogu biti drukčije nego što su. Oni imaju svoju lepu iredentu kod nas u Vojvodini, Nad njinim starim, zavejanim, lepim varošima, koje su se zavukle u slovačka, vlaška, rusinska srca Karраја, kao san, jednako visi kruna svetog Stelana, Mi prezrivo gdovorimo o njinim orleumima, ali su i ti bolji nego naši, i nisu tako puni kesaroša i dimnazijalaca, Viče se protiv madžarske trgovine; solidnija je od zagrebačke, Francuska štampa io zna, i, što je Gore, kaže, Čuvajte se, čekaju vas na Dunavu nemila iznenadjenja, Dosadno je i odvratno naše praskanje, Ne prezirite ih, ali se ugledajte na Čehe,

Osobito jedno ne zaboravite, na koje danas niko kod nas ne obraća pažnje, Na Baranju, sa ugljem, Mogli smo je dobiti, prošle nedelje, a što je sladje, s pomoću samih Madžara, komunista, radenika, ugljara, Mogli smo je, kroz godinu dve, velikodušno ispraznili i vratiti, Rećiće neko: kako može socijalist biti tako ciničan, i dali će, na taj način, ikad biti mira, Ja znam samo da, ako baš treba nekog voleti, onda ću voleti one koji su najviše patili, A to smo, zasad, izgleda, mi, |

Imamo trista hiljada Švaba, Ja obožavam njihove socijaliste. Samo im ne verujem, i malo ih se gađim, Milujemo ih jer su bezazleni, nevini, i ft, d, Bezopasni su, jer nemaju veze sa Nemačkom, Ali niko neće da vidi, da je to gori elemenat od Madžara, kraj svega kupusa koji tako divno sade, Niko ne zna madžarsku propagandu kod njih, Pogledajte ih u Češkoj. Nije problem u hrvatskom pitanju, Ovdašnja štampa, iz raznih uzroka, misli da ta pitanja nećemo moći rešiti, To misli od najnovijeg doba. Treba im dokazati protivno, Kako, to je svejedno, jer oni su potpuno razočarani, i sve im Je svejedno,

Kako sam se veselo nasmejao onima koji, kod nas, mrze Italiju, i deru se protiv nje, Zna li se gde je bilo težište madžarskog pitanja pre nedelju dana? U Rimu, Pariska štampa je to malicijozno priznala, Kod nas, nijedan list nije imao pojma o ulozi Italije, prošle nedelje, Sve što se komentarisalo, beše Brijanova izjava, -

Inače, ni ovdašnja štampa ne «гр; да јој зе kaže istina u lice. Ali poštuje onog ko im je kaže iza ledja. Kad-kad su ljupki, i smešni. O stogodišnjici Betovena, pronašli su da je ovaj mrzeo Francuze a, posle, dokazali su da ih je voleo, O Knutu Hamsunu su napisali da je bio germanofil, za vreme rata, i da kaže da su degenerisani, Sad ба čitaju, Tagora je bio u Parizu, Jedva je mogao da održi predavanje, Bio je· suviše iskren i nije im laskao. Napali su ga i nazvali banalnim i afektovanim, Sad drže drugi predavanja o njemu,

Oni su sa detinjastim oduševljenjem dočekali Ruse. Sve, Ma kakve, Ako carski balet, ili Masin, skače i lebdi, oni ga uporedjuju sa licama, Ako Truhanova troma, i pod uticajem Dunkenove, mistificira, nadje se grolica od Noaja da napiše o njoj: »ples Joj je težak

kao u svećenika, a igra toplo kao životinje«, Ljupki su, i malo.

smešni,

Ali otmenost i čistota ove štampe je u unutrašnjoj politici. Ako se šegače, sa sobom toga ne čine nikad, Nisu Atinjani. Ne prodaju se sasvim, Naša je baš u tom najprljavija.

191