Nova Evropa

'»kakvo niti uši čuše, niti oči vidiše«; »i takovij bo glad bist po vsjeh stranah jakovij že ne bist od složenija miru, niže po tom ftakovij, Hriste: milostivij, da budet«, takva lad da svi koje Turcine ubiše i ne zaтођ бе »izgiboše od gladi«. Druga jedna bilješka glagolska u brevijaru, iz naših primorskih strana {iz godine 1431), priča: »Va toi vrime pride Isak voevoda s Turci i porobi Vlahe i Hrvate; tu zimu pozeboše masline i vse smokve, pšenica pogibe, i ina žita pogšiboše mali kadi sime asta, i bil o zime velik glad«. 1570, spominje se »veliki glad« u Slavoniji »od koga je mlogo ljudstva pomarlo«. Užasno je stanje moralo, prema opisu jednog savremenog fratra, biti godine 1690 u Bosni: »kudgod bi se mako, ležahu martci, nit:se kopahu, nit imadiaše tko«; »u Saraevu izidoše deca mater martvu, u Banjoj Luci, koša bi obisili, obnoć bi ga gladni ljudi svega izili. U to vrime paša siciaše i višaše i uskoke i raju kogagod bi doveli, i te bi ljudi martce sve izili, I davali bismo jist ubodšim, ali kako bi se najilo, ta bi i umarle.« — Kako је naš narod dobro poznavao strahote gladi dokazuju mnoge izreke E poslovice, kao naprimjer ona da je »grdja glad od smrti«.

Rusija je klasična zemlja gladi, Još nam stare kronike pričaju

o gladi koja je pritisnula rusku zemlju Sdodne 1023 i 1024, kad su ubijali stare žene jer da su one, kao vještice, uzrokovale tu nesreću, a onda se uputili stanovnici Susdalske zemlje i »dovezoše hljeb iz Bolgar«, Računa se, da je u Rusiji od XI pa do XVI stoljeća bile svakog stoljeća o osam nerodica, tojest gladi, otprilike svake trinajste godine. Godina 1601 i 1602, zavladala je strašna dlad pod carem Borisom, tako da je u samoj Moskvi pomrlo na 120.000 ljudi Tečajem XVI, XVII, XVIII, i XIX stoljeća broj se katastrofa gladi u Rusiji povećava, U XVIII je stoljeću bilo trideseičetiri nerodica spojenih s više ili manje gladi, a u XIX stoljeću do same godine 1854 bilo ih je tridesetipet., Godine 1842 konstatovano je zvanično, da se nerodice vraćaju svake šeste-sedme godine, i da traju uvijek po dvije godine, Neobične je dimenzije imala glad od godine 1891— 1892, jer je gladovalo. oko. 35,000.000 ljudi u šestnajst gubernija.

| Borba protiv gladi, i mjere koje su se u takovim prilikama preduzimale, bile su različne, a bile su ovisne od kulturnih odnošaja vremena uopće. U staro su se doba, da se suzbije pogibao gladi, preduzimale takove mjere koje se i danas preporučuju, primjerice, pogodovalo se uvozu žitarica a branilo izvoz, zabranjivala ili ograničavala se trgovina žitom, tojest, država bi pokrivala potrebu žita iz svojih rezervnih magazina [tako je to činio i Fridrik Veliki, i regulisao je cijene žitu), i dr. U našim Dalmatinskim gradovima gradske su uprave takodjer preduzimale mjere protiv eventualne gladi, i to na taj način da su u rodnim godinama izvjesnu zalihu žita spremali u Javna slagališta, pa se onda iz njih, u slučaju potrebe, vadilo. Srednii je Vijek. imao i svoje manje simpatične metode. U njemu je bila posve običajna mjera, u slučajevima gladi po бгадоvima, da bi sve siromašne stanovnike, koji nijesu imali hrane, naprosto otjerali izvan gradskih kapija, i ftako ih izložili lafanoj i strašnoj. smrti; u Francuskoj se tako radilo još u XVII vijeku.

154