Nova Evropa

već kod prvih joj koraka u svijet otudjimo rodjenoj zemlji, i da јој oduzmemo ono najvedrije i najsvjeflije: — privrženost ka domovini? i to sve za volju jednog naziranja koje, stvarajući svoje na oko logičke zaključke, mimoilazi etičku stranu duševnog života pojedinca, obazirući se uvijek samo na prolazne struje!

A domovina ova jest ovdje gdje nam sinu prvo svjeilo. dana, ona jest u svakoj emanaciji duha i napretka ove zemlje, u povijesti i razvitku njenu; ona nam se javlja u pjesmama i legendama okoline koja je i našem srcu prirasla, i razliježe se njenim prostorom preko dalekih gora do sinješa mora, Ovo je naš svijet rodjenja, života, i smrfi, tuj nam Je kolijevka, ova nas zemlja hrani,i ona nas prima u svoje krilona vječni počinak, Zar ovo može da nam nadoknadi evokacija starozavjetnih uspomena, makoliko časnih, iz pradavne prošlosti praotaca паših? — Ne odista! Mi ih poštujemo i klanjamo im se, zajedno sa velikim dijelom ostaloga svijeta, kao uzvišenim i vječnim zasadama općeljudskog morala, ali ne mogu, i ne smiju, nikada biti povodom da ma i na čas zaboravimo što nam nalaže ono najprimifivnije, ali u svojim posljedicama ujedno i najuzvišenije, osjećanje i čuvstvovanje koje nas vezuje uz rodjenu grudu.

Daleko izvan granica svih spoljašnih upliva i nazora, zastupamo i ispovijedamo mi ovo naše stajalište, Ono je plod i izraz pravog etičkog shvatanja pojma domovine, Što se god širi svijetom u pogledu rasnog židovskog8 problema, što se god zlonamjerno ili krivo općenito izvodi iz takozvane nauke o prošlosti i sadašnjosti, kao i svi subjektivni nazori o vjerodostojnosti i iskrenosti našeg kređa, ili i samo pitanje priznavanja ili nepriznavanja našeg stanovišta, sve to za nas ne može biti mjerodavno,

Na nama je, da i usred pomjeranja svih društvenih i ljudskih vrijednosti u sadašnjosti, ispitujući jedino svoju savjest, i neprezajući muževno ni pred otvorenim priznanjem vlastitih pogrješaka i poroka, nastojimo da nastavimo naš put kao čitavi i uspravni ljudi, Neka se nikada više ne bi ponovile odijozne slike iz prošlosti, kada nas kao skupinu prijetnjama i obećanjima često upotrebiše i u protunarodne političke svrhe, kakogod se sada u židovsko-nacijonalističkoseparaftističke svrhe prolazno obnavlja ona nesimpatična slika iz, na sreću, prošlih dana, )

Kao slobodni ljudi, prožeti nename{iljivom, iskrenom privrženošću našoj domaji, raditi nam je i nadalje po savjesti u korist naroda, u tijesnoj vezi sa našom okolinom, i to kao ravnopravni sinovi ove naše otadžbine, a ne kao članovi tolerirane narodnosne manjine, sastojeće se po atavističkoj ideologiji cijonista jedino iz »podanika« i »državnih pripadnika«, Pritom je političko-partijski nazor pojedinca stvar njegova vlastitog uvjerenja,

Velikan — prorok Dostojevski označio je sve bitno glede »židovskog pitanja« u ono malo lapidarnih riječi: »Kada se budete s nama radovali i kada budete s nama tugovali, pitanje će bili rije-

261