Nova Evropa

ако ргоуаје Басе zlo! Ako ih odmah napadnemo, onemogućićemo njihovo dalje odlaženje, i zakovaćemo ih na položajima ispred Kumanova, gde ćemo ih napasti i potući! Uostalom znam ja njih dobro, Ono je sve —pokazujući rukom ka Kumanovu — turska fukara, koja će se odmah razbeći, čim mi udarime!

Ja obratih pogled na Kumanovo, slušajući šta Marinković. govori, i zaista golim okom videh gde voz za vozom stiže u stanicu; a dogledom se jasno raspoznavalo, kako kosom — tačno prema nama — marširaju u koloni i konjica, i artiljerija, pa ubrzo za njima i delovi pešadije, žureći ka Mladom Nagoričanu! To su bile trupe koje su vozovima stizale iz Skoplja i Velesa, One su pravo sa stanice žurile da prime učešće u predstojećem boju, Mogao ih je čovek tačno prebrojati, kolika im je jačina ,,.

Nakon jednog trenutka, komandant puka upitaće me :

— Vidi li se ovo iskrcavanje i nastupanje Turaka i sa Vašeg položaja ?

— Ne, Gospodine Pukovniče, jer nas zaklanja šuma; ali izvidjači su već javili o ovome kretanju, samo ne tako tačno kao što se

to vidi odavde! — Pa šta Vi mislite?

U tome je trenutku Marinković upro svoje velike lepe crne oči u mene, zinuvši malo, očekujući bez daha šta ću ja odgovoriti, ~.

— Ja delim potpuno mišljenje majora Marinkovića, i mislim da treba odmah preći u napad, kao što on kaže, jer smo u bugarskom ratu, 1885 godine, imali jedno gorko iskustvo u sličnoj situaciji: dok se jedna divizija borila, druga se odmarala i svirala joj muzika!

Borbeni tresak i huka, koji se sve više razvijali kod Mladog Nagoričana, sve su jasnije dopirali do nas, U to stiže major Filipović, pa ubrzo za njim i major Nešić, Posle jednog malog incidenta izmedju ovog poslednjeg i komandanta puka, kada su se orijentisali o situaciji, i čuli Marinkovićevo mišljenje o napadu, obojica su se odmah složila sa njime, Marinković, obradovan i okuražen Još više našim držanjem, počeo je još življe i jače navaljivati na komandanta puka svojim predlogom o napadu;

— Napad, i samo napad, što brži i energičniji sa naše sfrane, uneće zabunu u turske redove i mi ćemo ih do mraka tući! — ponavljao je neprestano major Marinković,

Pukovnik Tufegdžić nato će reći:

— Ama ljudi, šta ste me napali sa tim napadom, kada evo pokazujući onu hartiju koju je držao u levoj ruci — kategoričke naredbe komandanta divizije, šta puk ima danas da radi, Ne mogu ja na svoju ruku tako tek da menjam naredjenja, i uzimati na sebe odgovornost koja može doneti neznaš kakve posledice? Valjda vi svi to i sami dobro razumete? — 1 ja delim vaše mišljenje,-ali dalje

o tome ne možemo govoriti! izvolte saslušati novu zapovest Котапdanta divizije!

373