Nova Evropa

»Napokon je odlučeno, Sjutra idem na put....,

Sve ove dane što sam ovdje, imao sam silu posla proučavajući i ispitujući prilike samostanske, Došao sam 'do poraznih rezultata. Ili ćemo naš život postaviti na sasvim drugu bazu, ili moramo — propasti, Svaki dan sam o tome vijećao i raspravljao s braćom, te odlučismo, da ja svakako odem u Kim te predočim to tužno stanje našim najvišim poglavarima,

Ovu ću zgodu upotrijebiti, da zamolim privatnu audijenciju kod Sv, Oca Pape, te da si od njega pribavim dozvolu, da slobodno riječju i perom propovijedam i zagovaram neke teze o reformi Crkve uopće.

Jučer sam do pol noći sastavljao i prepisivao listinu teza o reformi Crkve, koju ću predložiti Sv. Ocu Papi na odobrenje ,,..«

Tako sam zabilježio u svoju bilježnicu dne 14, studenoga 1919. Tada sam se nalazio u samostanu u Varaždinu, Već sjutradan bio sam u Zagrebu, da si pribavim putnicu za Rim,

Nadbiskup zagrebački, Dr, A, Bauer, saznao je, da sam u Zagrebu, pa mi poručio da dodjem k njemu, Znao sam zašto me želi vidjeti, Odmah se odazvah pozivu i podjoh u audijenciju... Dočekao me riječima iz »Plača« proroka Jeremije: >». , Quomodo mutatus est coloroptimusl«,.., Zatim me je pitao, zašto sam apostatirao ? — Začudih se takvome upitu te ga zamolih za razjašnjenje. A on mi onda ukratko objasni, da su mu to, i još druge slične stvari, pripovijedali o meni, te me zapita, koliko ima istine na svemu tomu ? Stadoh mu iskreno kazivati o potrebi reforama u Crkvi, napose po samostanima. Slušao me pozorno i znaliželjno, a kad mu na koncu rekoh, da radi toga idem u Rim k najvišim glavarma Reda, i k samome Papi, ostade začudjen i iznenadjen, No umiren time, odobri mi što polazim legalnim putem, i otpusti me preporučivši mi strpljivost i poniznost, To me još utvrdilo u odluci, da pošto poto idem u Rim,

Ali s putnicom nije išlo tako lako kako sam si to utvarao, Morao sam po onoj zimi slabo obučen ići osobno u Beograd, Nego nije mi bilo žao, jer sam imao prilike da se, u Ministarstvu Vjera, upoznam s ladašnjim ministrom, G,. T, Alaupovićem, koji mi je takodjer odobrio namjeru da idem u Rim, i dapače obećao moralnu i novčanu poiporu, Išao sam naime u Rim još i zato da spasem naš riječki samostan u nacijonalnom pogledu, jer je prijetila pogibao da ga. okupiraju talijanski redovnici, A slično je nešto bilo i s osječkim samostanom, koji su svojatali Madžari, Tako na preporuku Ministlarstva Vjera dobih napokon putnicu za Rim, Ali došavši u Ljubljanu, imao sam novih teških neprilika, jer nijesam mosao dobili »vizum« falijanskoga konzulata, bez kojega mi je bio nemoguć pre= laz preko granice, Odlučih se učiniti jedan »salto mortale« preko granice, i — ukrcah se u »Orient-Express«, Slučaju samo imam zahvaliti, da sam uprkos najstrožoj konroli sa strane talijanskih karabinijera ipak srećno prešao preko granice a da mi nijesu niti gledali putnice, Iza Trsta morao sam proći drugu kontrolu; i tu sam srećno prošao, jer su те držali za venecijanskoga fratra, koji iz Trsta ide u Padovu radi propovijedanja..,..

265