Nova Evropa

Poslije podne potražih kolegu Sakača, Isusovca u »Germanicum<-u, te s njime, i sa Slovencem Slamićem [koji je sada tajnik nadbiskupa Bauera), podjoh da pohodim biskupa Mahnića, koji se nalazio ovdje u zatočenju već više mjeseci, Raspravljali smo s njime o prilikama u domovini, a onda i o prilikama u Vatikanu, Starac je bio dosta ogorčen, jer je uza sva nastojanja naše legacije u Rimu morao i nadalje čamiti u rimskom sužanjstvu, kamo su ga bili odvukli Talijani s otoka Krka, Tužio se i nato, što su u Vatikanu gotovo sva važnija mjesta zapremali tjesnogrudni i »zagriženi« Talijani, koji su skroz prožeti šovinizmom fe nemaju shvatanja za interes vjere i crkve u našim krajevima, već im pred očima lebdi jedino пастјоnalni interes njihove otadžbine, Tako sam razabrao, da je i taj muž, premda od svih naših katolika možda najdublje prožet odanošću katolicizmu i Rimu, u duši svojoj doživio neko razočaranje, kojega nije mogao posve sakriti pred nama, Uvidjao je možda starac, da је ona organizacija, koju mi zovemo univerzalnom Hristovom ili Katoličkom Crkvom, zapravo postala robinjom rase koja se ponosi da potječe od Rimljana, u kojima se do vrhunca bila razvila težnja za gospodstvom nad cijelim svijetom, Možda je i on došao do te spoznaje, ili mu se ona silom nametala; ali je on dakako nije mogao priThvatiti u njezinoj cjelosti, jer bi to značilo prelom s najljepšini idealima njegove mladosti i njedovih muževnih dana pa sve do ruba groba, s idealima za koje je radio cijeloga života i žrtvovao im majbolje svoje energije, Zato je starac radije zatvarao oči pred činjenicama, i volio da ostane u slatkoj iluziji, da je svoj život žrtvovao za jedan lijepi i uzvišeni ideal kad ga je žrtvovao za slavu i veličinu Rimske Crkve ,,., Žalio sam starca videći njeбоуџ potištenost; ali sam opazio da me on рготајта s nekim nepovjerenjem, Kad je, medjutim, spomenuo, da je baš malo prije primio pismo od P, Rogulje, bilo mi je sve jasno, Rogulja — koji je znao da ja idem u Rim — sigurno ga je upozorio na mene kao na »žutoga« reformatora i skoroga apostatu, na kojega je katolički Senijorat već bacio svoju anatemu ,.. Nijesam htio da išta pobliže govorim sa starim biskupom u prisutnosti drugih, već mu rekoh da ću opet doći,

Slijedeći dan 4, prosinca prije podne bio sam zabavljen raznim poslovima, Poslije podne podjoh opet k P, Generalu, i zamolih ga da mi isposluje da budem primljen u posebnu audijenciju od Pape. Zapita me za svrhu, a ja mu ukratko razložih o čemu bih želio govoriti s Papom, i da se nadam dobiti odobrenje nekih načela za retormu Crkve, Taj se inteligentni Francuz — Poenkareov saučenik i bivši pariski odvjetnik — nije nimalo začudio mojoj želji nego se dapače mojoj molbi najpripravnije odazvao, Napiše mi preporuku za papinoga državnoga fajnika Kardinala Gasparija, da me ovaj primi i sasluša a onda po svojoj uvidjavnosti uvede k Papi,

Približio se bio dakle onaj odlučni i veliki momenat za kojim sam žudio i pred kojim sam drhtao...

Još iste večeri zaputih se s preporukom P, Generala u Vatikan, Kardinal Petar Gaspari primao je od šest do osam sali na večer,

267