Nova Evropa

PC ИТ Ни аи

'

симо на крају једну упоредну табелу, из које се види како поједине странке коначно пролазе према разним системима. И несамо странке већ и поједини кандидати који нису успели да уђу у Народну Скупштину по једном систему, били би по другом којем систему поуздано изабрани. То вреди и за многе наше истакнуте парламентарце, који су на овим изборима. пропали, као за, Отојана Протића, Ивана, Рибара, Дра. Трумбића, Дра. Омодлаку, Дра. Жерјава, Дра. Куковца, н друге. Др. Иво Белин.

Fijasko Lozanske Konferencije,

Već četiri godine državnici, diplomati, delegati, jure na sastanke i konferencije, Već četiri godine oni čine napore da sporove, rasprave, i poratno stanje uopšte, poprave, Nažalost, od tolikih studija, predloga i odluka, stvarni rezultati se ne vide, Opšta nesredjenost vlada i dalje u svima državama, Medjunarodni barometar stalno je na buru, Sve ide od zla na gore. Život u zabuni i zebnji nastavlja se. Mir je Još daleko,

Lozanska Konferencija imala je sudbinu svojih prethodnica, Jedanajst nedelja punomoćnici Istoka i Zapada pregovarali su, disktiutovali, kombinovali, I ceo njihov rad završen je nečuvenim fijaskom. Svi planovi su osujećeni, sve nade izneverene, sve iluzije razbijene. Za neuspeh pregovora jedni krive Veliku Britaniju, drugi Francusku, treći Rusiju. Jedni vele, da je rad prekinut na pitanju o Moreuzima, drugi da je Konferencija propala na pravnom sistemu i Hinansijskom režimu, Jedni drže da je ona privremeno odložena, dragi da je definitivno sahranjena.

Gde je istina ? Istina je, da su svi učesnici krivi, da potpun sporazum nije postignut ni u jednom krupnijem pitanju. Od 160 tačaka koje ugovor sadrži, bilo je 90 spornih, Medju ovima nalaze se: Moreuzi, turske granice, zaštita hrišćanskog življa, otomanski dugovi, kapitulacije, Uglavnom, sva pitanja koja sačinjavaju istočnu zagonetku, čije rešenje vekovima troši energije najvećih mislilaca i državnika, Pregovarači u Lozani nisu bili bolje sreće, Oni nisu uspeli da stvore Novu Tursku, i da je stave u redove civilizovanog sveta,

Kriva je Velika Britanija, što je stala otvoreno uz Grčku, što slobodom Moreuza za ratno brodovije hoće supremaciju na moru, i što ne ispušta prisvojene izvore petroleuma u Mosulu, Kriva je Етапcuska, što se zanosno bacila u zagrljaj Turske, što traži finansijske privilešije na Istoku, i što sluša savete Franklena Bujona koji poznaje Turke samo iz Lotijevih romana, kao uostalom i mnogi drugi novinari i političari, Kriva je Italija, što se nije solidarisala sa Londonom i Parizom u Istočnom Pitanju, već je od prvih dana povela pregovore u Lozani za zaključenje trgovinskog ugovora sa angorskom vladom, Kriva je Turska, što Je zaboravila na svoju mračnu prošlost, istakla preterane zahteve, i sabotirala rad Konferencije. Krivi su, najzad, svi, jer su pretpostavili svoje nacijonalne prohteve opštim evropskim interesima, I velike i male države sastale su se

336