Nova Evropa

LS aa i Nane ai

dnom, posle Svetislava Vulovića i Tihomira Ostojića, da pogledam u pesničku radionicu ovog slavuja čiji je život i čiji su doživljaji tako lako prelazili u veselo carstvo poezije,

Već je Vulović znao da je Branko »popravljao i doterivao svoje pesme, pošto ih je prvi put napisao«, Ali, neznajući u kojoj meri je Branko popravljao, pa i prepevavao, on je dobio utisak da je Branko »pri prvom pisanju radio dosta brzo, da je' na interpunkciju slabo pazio, a tako isto i na pravopis«, Tihomir Ostojić, koji je čitao sve sačuvane Brankove rulkopise, dobio je sasvim drugi utisak, Po njemu, Branko je »pesnik kod kojega, pod ekspanzijom zagrejane mašte, rijetko biva poetična erupcija; on nije, kao što se kaže, istresao pjesme iz rukava, On sporo radi, teško formira, i dugo dotjeruje,« Po Vualoviću, dakle, Branko je radio dosta brzo, po Ostojiću sporo i teško, Odlučiti se za jedno ili drugo shvatanje, i tačno ба izraziti, znači zagledati u Brankovu radionicu, i onde videti proces stvaranja, njegove razne momente,

Tačno je, očevidno, Ostojićevo shvatanje, ato imamo na. umu prvi momenat stvaranja, tzv, klijanje pesme u pesnilcovoj duši, Sporo je išlo kod Branka ono unutrašnje stvaranje pesme koje još ne poznaje hartiju. Jer je on pevao doživljaje, a njih treba čekati, doživeti, pesnički shvatiti i uobličiti, više ili manje. izraziti ih u samorazgovorima pa tek onda projicirati na hartiju, i tako olakšati dalje popravljanje, Ko poznaje razne mogućnosti pesničkog stvaranja, znaće da je moguće dvoje: ili pesnik duže nosi svoju misao u duši, da je izradi do pojedinosti, tako da je kasnije uistinu samo »baca na hartiju« pri čem za popravke ostaje malo mesta, budući da su sve popravke izvršene u pesnikovim samorazgovorima; ili je on manje strpljiv, te ranije oseti potrebu da pesmi uzme preda se, da je vidi na hartiji, i tako objektivisanu da je kritičnije razmatra, Nije isključeno da jedan i isti pesnik, u razne godine svog života menja svoj način, pošto prvi više odgovara starijim godinama, godinama pojačanog unutrašnjeg života, dok je drugi način prirodniji kod mladića, Da je inkubacija kod Branka bila spora, imamo skoro direkino Brankovo svedočenje, u pismu koje je pisao ocu iz Beča i u kom se tuži da, zbog spremanja za ispit iz statistike, već šest nedelja ne može da peva, Time on odaje kako su za stvaranje potrebne i povoljne okolnosti, Istina, i onih šest nedelja nisu prazan i Jalov jedan doživljaj: čežnja za dokolicom našla je izraza u himni pesništvu:

O krasna ti, pevanja sjajna miso,

Ka meni amo kako sjaješ lepo... 1 još lepše je Branko izrazio teskobu svog života u stihovima »Zarobljeni Orao«:

114