Nova Evropa

U to vreme pevao je Branko, Ne naučnim udubljivanjem u ekonomske tananosti, već snažnim poletom svoga pesničkog fastinkta, on je osetio ovaj brzi proces raspadanja zadrug4. On je znao, da posle toga procesa ima doći proletarizacija stanovništva Srbije, — da će siročad biti ostavljena ulici, da će fabrički espap jumuti u Srbiju i zagospodovati njome, uspavljujući je »kulturtregerstvom«, | пјеба je bolelo, što su baš Srbi-prečani bili agenti tih nasrtljivih stranaca, što baš oni, uz državnu vlast, najviše doprinose brzom raspadanju zadruga. 1 sa svođa pegaza {»Put«, 1847) on baca ove strele:

пр _ EE dva tri mađareta, — Puna štifla i puna štifleta, —

} šešira bečki i frakova, — Pantalona i kruti krošlova, — I čivucki oni

očenaša, — 1 mantila, dika bečki snaša, — I kecova, zabava junački, — 1

ii strašni kupa karlovački, — Rukoljuba, pa još kuracija, — 1 špa-

cira, da sve bolje prija, — Ja i vide da pravo ka Save, — Udesili dugouve flave, — Pa povika dičnim sokolovim: — Ako Bog da за tricama ovim? —

Al najstarij uši narofuši, — Okrete se, da me nogom bije: — »Znaš da

nosim ja prosvjaščenije?«.„.. Tek što doše magarci na Savu, — Pas

i spazi pa prikloni glavu, — Pa im smerno ma susret poita, — Poljubi im

noge i kopita.,.,«

On, dakle, napada i srpsku državu, čiji carinik-pas, skrušeno dočekuje te fabričko-prosveine misijonare sa severa,

Branko u ovoj borbi nije uspeo: zadruga i domaće radinosli nestalo je, a namesto njih došao je stran kapital i stran espap, koji je Srbiju napravio austrijskim pašalukom, nesamo ekonomskim već i političkim (Milanova »Tajna konvencia«), On je u ovoj borbi bio potpuno sam, i nedovoljno паoružan, Sva ostala inteligencija onoga doba bila je nepoštedan književno-filološki boj, — nju je malo interesovao ekonomski proces koji se pred njenim očima razvijao munjevitom. brzinom, Ovo Brankovo oplakivanje ekonomski srećne i viteške seljačke Srbije odgovara, svojim rezultatom i svojom prirodom, potpuno nežnoj pe s mi Šelija: »Na zimskom gnezdu, u samoći,

— Ptica oplakuje svoju ljubav; — Severac goni njenu pesmu ozgo, — Dole se odbija o ledeni sjaj. — Nijedan list ne drhće wu golom granju, — Nijedan cvetak u dolini,,,.«

Danas nemamo moćne jugoslovenske zadruge, ali imamo plemenske lokalne kapitale, neobuzdame i svirepe, koji traže povučenu crtu ı plemensku zatvorenu gramicu, u kojoj bi mogli nesmetano da haraju do mile volje, Mesto slovenskih zadruga, sa članovima ekonomski slobodnim i nacijonalno svesnim, mi imamo mnogobrojne pokrajinske banke, koje u svojim zlafnim šapama drže svu štampu i sav politički život, Držeći otetu nacijonalnu zastavu, hajduk-kapital čerupa ekonomski razdruženog i politički zavedenog jugoslovenskog seljaka, — i uspav-

125