Nova Evropa

Еараји, Ро Rapalskom Ugovoru mi smo bili, barem moraino, obvezani da se staramo za budućnost Hijeke, iako otuda ne bismo crpli nikakove koristi, jer bi se Hijeka i Italija uvijek našli složni u izigravanju naših interesa; tu bi veoma malo razlike bilo, da li na upravi grada sjedi jedan Zanella, ili Grossich, ili čak general Giardino, — i ako aneksija Rijeke Haliji ne bi bila faktično provedena, ona bi stvarno bila tu, Ovako, imamo bar jasnu situaciju, te prema tome možemo bolje i da udešavamo naše držanje, Ne kažemo, i ne mislimo, da je naša spoljna politika to tako htjela, i predvidjela; ali je u stvari tako. Mi smo čak uvjereni, da je današnje rješenje za nas povoljnije nego što je bilo i ono predvidjeno projektom »konsorcija Rijeka-Baroš«, prema kojem bi i Baroš, koji nam je već rapalskim ugovorom zagarantovan, ostao doduše pravno naš dočim bi Taktično mi u njemu imali malu ingderenciju; čak i naš unutarnji promet, — recimo izmedju Zagreba, Ljubljane, i Dalmacije — išao bi, u pomanjkanju izravne Žželjezničke linije, preko Baroša ili Rijeke, i kontrolu nad njim imao bi jedan komitet u kojemu bismo mi uvijek bili u manjini naspram Rijeke i Italije, koji bi zacijelo Slasali zajedno protivu nas, i

Odbacujući dakle sentimentalne motive i razloge, i vodeći računa samo o realnom stanju, mi ispovijedamo, da je ovo današnje rješenje slučajno daleko bolje nedo sva ona rješenja koja su se u zadnje vrijeme javljala i predlagala, Doduše, Rijeka je definitivno izgubljena, ali ko je poznavao prilike izbliže morao je priznati, da Rijeka, barem zadnjih decenija, nije nikad naša mi bila, Mi smo Rijeku svojatali poglavito iz ekonomskih razloga; no kako je razmjer snaga bio na našu štetu, naravno je da ju nismo mogli dobiti, A Rijeka kao slobodna država bila je jedno nedonošče, za koje bismo mi bili prisiljeni da se staramo dok samo ne ugine, Ovako, po rimskom paktu, mi dobijamo u neograničen posjed {tako bar glase zadnje vijesti) luku Baroš, i sada treba na Kvarneru da stvorimo takove prilike koje će oddovarafi našim potrebama, Kad se jednog dana izgradi unska pruga — a za njenu izgradnju ne dostaje samo još oko 100 kilometara, i to u terenu koji ne predstavlja velike poteškoće —, Soli će se silom prilika sam nametnuti kao naša Slavna luka, Od stanice Sunja, odkuda će se odvajati vozovi za Bihać—Split pa do mora, nije mnogo dalje nego od Sunje preko Zagreba na Baroš—-bHijeku, Koncentrišući u Barošu sav onaj promet koji onamo neposredno gravitira, mi ćemo moći čitav promef iz krajeva istočno od Sunje (dakle svu Slavoniju, Vojvodinu, i veliki dio Srbije) da navrnemo na Split i njegovu luku; a kako u Splitu postoje već sve mogućnosti i svi preduvjeti da se podigne velika i moderna luka, to naše nastojanje mora da ide zatim da зиксеsivno, prema potrebama, pristupimo izgradnji te luke, Medjutim

188