Nova Evropa

tako je ljubavno uživanje jedino demokratsko uživanje, jer Sa priroda milostivo deli svima podjednako,

Anatol Erans u svojoj snazi sadrži svoju slabost, Odviše inteligentan i odviše osetljiv, on je bio bez volje i slab, Dok je Renan pristajao da ponovo proživi svoj život, da ponovo postane dete i prodje kroz sve faze svoje egzistencije, Anatol Frans kaže: »Ja drhtim i od same pomisli nato«, On nema hrabrosti da ponovo živi, jer, kaže, »nisam se osetio srećnim nijednoga sata, nijednoga frenutka, bar ne posle detinjstva, Da bi čovek bio srećan treba da se odista zaboravi, da izgubi svest o životu, a to meni nije bilo dato,« On, uostalom, priznaje svoju slabost bednog stvorenja: » eturao sam od radosti do radosti, od uživanja do uživanja, i nisam umeo da se borim, nisam umeo dati otpora ljadima koji sa me okružavali svojim molbama i svojim slavljenjem, nisam umeo da odbijem ženama njihove osmehe i uvek sam bio predusretljiv prema njima«, Bez snage pred bednim zadovoljstvima tela, on priznaje svoje slabosti, i kaže: »Srećni su oni koji ne misle i kojima misao i osetljivost ne ubijaju energiju za život«, Pred takvim stavom Апафоја Fransa mi se samo možemo prikloniti, neđubeći iz vida svu skromnost ovoga genija i svu preteranost njegove samokritike, Vodimo računa o njegovim slabostima, ali ističemo da Anatol Frans u svakom slučaju predstavlja prelinjena estetu-iHlozola, Anatol Frans imao je slabosti genija koji odviše zna i razume pa zato nije mogao hteti, Medjutim, u današnje doba, kada se izgradjuje jedna nova civilizacija na jednom širem postolju, zgodno dolazi nauk Anatola Fransa, koji je umeo biti prost u slavi i veličini, i koji je sve znao a ipak se žalio na ljudsko neznanje, Njegov primer može biti lekcijom skromnosti za one Кој ništa ne znaju, jer nisu ništa naučili, a koji misle da sve znaju. Reklo se, i to u našoj zemlji, kako Anatol Frans nije u stvari ništa više nego jedan duhovit francuski novinar, To nije rečeno ni duhovito ni tačno, Kađa se duboko zagleda u njegovo delo, vidi se velik duh koji je patio od pritiska čovekove sudbine, jer je taj pritisak osetio, On se osetio unižen i slab, jer je bio odveć prelinjen i osetljiv: od veličine mu je dolazila nesreća, Ali za nas obične, njegov život i njegovo delo kazuju dvoje: uče nas da volimo čulni život, i uvode nas u isti mah u unutrašnji život, Treba živeti, i uživati život umetnički, kao što je činio A, Frans, i imati otvorene oči za sve lepote sveta; ali on je isto tako otkrio tajne lepote i privlačne dubine unutrašnjeg života: ništa sigurnije ne otkriva našu bedu i ne zagorčava našu sreću nego misao, — jer ona pokazuje sve ništavilo naše, — ali ništa nije veličanstvenije od misli, jer tek unutrašnji život čini čoveka onim što je,

Dr, Dragoljub Jovanović,

224