Nova Evropa

бе s njime biti, — a svi znamo, bar otprilike, kako je čoveku oko srca u takovu položaju, Za ovaj intervju u »Politici«, i za ono čime je u njemu »počastio« Dra, Sitona-Vatsona, G. Radić ima »otežavajuću okolnost« da ga je dao na izlasku iz apsa, kad je već bio načinio ugovor s radikalima za ulaženje u vladu, i delegirao u nju četiri svoja pristaše,

Da se zadržimo malo na gornjim rečima G, Radića, Nikad nismo uzimali doslovno ono što se od obilja srca presipa na usta ovoga razbarušenog slovenskog pučkog tribuna, koji govori, govori, govori, na sve strane i u svako doba, i što treba i što ne treba, te koji upravo pati od reči, i od želje da saopštava sve što mu projuri kroz neuravnoteženu glavu i kroz nesredjene misli, Ali držimo da je G, Radić ovaj put, u ovoj naročitoj i za njega lično tako važnoj prilici, ipak prevazišao sebe i tukao rekord, Upravo je apsurdno, i monstruozno, šta je on sve nadrobio u ovu kašu koju je mazvao »Genezom sporazuma«, — i kao ideja, i kao stil, i kao primer takta i odgoja, Ali ćemo mi zastati ovde samo na ovom poslednjem, ukoliko se odnosi na Dra, Sitona-Vatsona, G, Radić dakle kaže, prvo, da je Dr, Siton-Vatson, kad je bio proletos u Zagrebu, tražio da se sastane s njime, da bi mu govorio protivu radikal, ah da da on mije hteo primiti, nego mu je poručio, po svome smovcu Pavlu, da »ne prima nikakva saveta ni upozorenja od stranaca«. Ovo je naprosto jedna izmišljotina, Znamo pouzdano, da G., Siton-Vatson ovaj put nije želeo da se vidi sa G, Stjepanom Radićem (baš kao što nije ništa preduzimao ni da se u Beogradu vidi sa G, Pašićem i sa G. Li. Jovanovićem), Još kad je G. Radić bio u Engleskoj, Siton-Vatson izbegavao je da se s njime sastane, i bio Je zadovoljan {o tome imamo i pismenih dokaza) što se, slučajno u ono doba, nalazio podaleko od Londona, Ipak je on od svoje strane doprineo, da se i na boravak G. Radića u Engleskoj primeni liberalno postupanje londonske policije naspram političkih proBnanika, te da ga ostave na miru m Londonu (kao pre toga madžarskog prognanog državnika Karoljija), iako je G, Radić došao u Englesku sa lažnim pasošem, pa je prijateljska jugoslovenska vlada s izvesnim pravom zahtevala, preko Forenjolisa, da se on progoni iz Engleske, odnosno izda njoj, Tako se je G. Radić u Londonu, zahvaljujući poimence i zauzimanju Dra, Sitona-Vatsona, mogao slobodno kretati {ukoliko mu u tom nije smetao privatni detektiv, pridodat mu potajno od njegovih današnjih slobodoumnih saveznikA!), i frekvemtirati drušfvo gospode Bakston i Gospodjice Duram, (Njegove veze s ovim našim britanskim »prijateljima« poznate su i inače; vidi, uostalom, »Novu Evropu« od 1, oktobra 1921, članak »Noel Bakston u Zagrebu«.,) I eto sad, isti G. Stjepan Radić, Кој је takoreći do juče igrao pod jednim jorganom sa najoduševlje-

121