Nova Evropa

prolesora fakulteta, i nakon uspele javne diskusije, dobio stepen »magistra« svoje, opredeljene struke, naprimer »magister čiste matematike«, »magister zoologije«, »sveopšte istorije«, »ruske istorije«, i lilozolfije kao specijalne grane, Тек magister imao je pravo natecali se za stepen doktora svoje struke, ali mu je zato bio potreban još jedan naučam štampan rad, odobren od fakuteta i usvojen ponovnom javnom diskusijom, Izvanrednim, i zatim redovnim, profesorom mogao je da роstane doktor specijalne naučne discipline pod uvetom da ga fakultet izabere za vakantnu katedru,

Kod ovako oštrih uslova prirodno je da je u Rusiji bilo vrlo malo doktora, Na 150 milijona stanovnik& jedva je dolazilo pet stotina doktora; osim toga, sam stepen »doktora« sticalo se dosta kasno, vrlo retko pre tridesete godine, obično tek oko četrdesete, Radi toga su, da bi se popunile nastavnicima stručne vakantne katedre, rekrutovani i ljudi iz magistarskih redova, kojima bi se dala titula »vršećeg dužnosti izvanrednoga profesora«, Nakon 25 godina predavanja na Univerzitetu, uračunavajući ovamo i privatnu docenturu, profesor bi dobio naslov »počasnog prolesora«, koji je bio .doživotan, i koji je pružao sledeće povlastice: 1) da je mogao ostati, prema želji, do svoje smrti članom fakulteta i univerzitetskog veća, sa pra< vom glasa, čak i sa mogućnošću da bude izabran za dekana ili rektora; 2) da je mogao predavati na Univerzitetu, bilo badava bilo uz naročit honorar, povrh penzije, ako ne bi bilo za taj predmet predavača, ili ako bi fakultet pronašao da je njegov kurs koristan studentima; i 3) da je, u slučaju da ode s Univerziteta, ili ma službu izvan Univerziteta, imao pravo da prima u isto vreme i penziju i platu, Potpunu penziju primao je profesor posle 30-8odišnje državne službe, Da bi se olakšala priprema za profesora sposobnom mladjem svetu, davane su, po svršetku univerzitetskih studija, stipendije, na dve ili na tri godine dama; to su bili takozvani »prolesorski sfipemdijati«, Dekani i fakultetski sekretari birani su od fakulteta; a rektore i prorektore (prorektor nije bio bivši rektor), birala su univerzitetska veća, i to na četiri godine, U sastav fakultetskog veća spadali su i vanredni profesori, a s ograničenim pravima i docenti, ali ne i privatni docenti, Ekonomskim poslom bavila se uprava Univerziteta, u kojoj su bili dekani, prorektor, i rektor; otsutnog dekama zastupao je majstariji po godinama službe · profesor, — prodekana. nije bilo,

Za svog prvog kratkotrajnog vladanja u Kijevu {januara 1918), boljševici nisu dospeli da dirmu u Univerzitet, Ali za vreme svoga drugoga, sedmomesečnog režima {od januara do 31, avgusta 1919), oni su univerzitetsku organizaciju sasvim uništili, neostavivši što se kaže ni kamena na kamenu, Njihovo »relormatorsko« delovanje počelo je 19, marta 1919, a obuhva-–

141