Nova Evropa

прозвали су га противници подругљиво „Папа Иван !“", Доиста, већ као младић имао је у странци велик ауторитет, јер су сви осјећали да је оно што он каже промишљено. Проницљив, уман поглед био је у складу с концизношћу и логиком ријечи; Ријеч увјерења дјеловала је увјерљиво. Да није био високо изнад просјечности, Лорковић би био типичан за ону хрватску напредну интелигенцију која је, концем прошлога стољећа, са. пуно смисла за реалност начела била многа социјална, економска, и културна питања, али је касније стицајем прилика, посустала, — застала пред нацијоналним и државноправним моментима у које су је те прилике вратиле. Да је судбина дала. Лорковићу дуљи живот, па да је преживио овај застој, позитивна, реална, југословенска политика наше скоре будућности имала би зацело у њему исто онакова борца какав је био онда кад је водио политику своју и својих другова. у малој, заробљеној, и од осталих хрватских и српских земаља још одијељеној Хрватској. От, Иво Политео.

Smrt Ivana Lorkovića.,

(Trađedija hrvatske inteligencije.,}

Mi smo smarali Ivana Lorkovića na šim, iako to možda nije tako izgledalo, I zato hoćemo da položimo struk bosilja na mjegov sveži grob,

U više navrata, i raznim povodom, pa i sad prilikom njegove smrti, isticali su G, Pribićević i nje6ovi drugovi, — koji su svi nekada bili drugovi i jednomišljenici Lornkovićevi, čak tamo od izdavanja »Narodne misli« i proslave Miletićeve sedamdesetgodišnjice pa do prevrata i Narodnog Veća, kada su se s njime razišli, — da je preokret u Lorkovićevu gledanju ma marodno jedinstvo, u njegovu jugoslovenstvu, nastupio još posle Kumaпоузке Bitke, t, j. posle one prve tako sjajne i neočekivane srpske pobede nad neprijateljem, To može da bude tačno; ali, ako je tačno, ono što se tada odigravalo u duši Ivana Lorkovića služi mu, po našem dubokom uverenju, samo na čast, On se, kaže G, Pribićević, tada poplašio u sebi, da se pobeda ne popne Srbima u glavu, te da se usled toga ne pomeri umutarnja ravnoteža izmedju Srba i Hrvata, na štetu ovih poslednjih. A. mi kažemo: ako se tada poplašio, imao je i rašta; i, ako se tada nije pomerila ravnoteža u pravcu kako se to Lorković bojao, ona je to učinila, veoma očigledno, nakon Svetskoga Rata. To danas jasno oseća već i G, Pribićević, kad eno javno opominje srbijanske političare, da pobeda na Kajmalkčalanu ne bi bila stvorila. ovoliku Jugoslaviju, mimo volje Narodnih Veća, t, j, naroda iz

132