Nova Evropa

је продавати ланац по ланац, већ мора научити како се рацијонално обрађује и како се штедњом умножава. А интелигенција треба да престане са јаловом партизанском политиком и са каскањем за властодршцима, ако хоће да импонује сељаку и да га води; она треба да се окупи око својих установа, да их подигне и да оживи стару војвођанску културу, те да допринесе свој позитивни део великој ослобођеној отаџбини, несамо у житу и кукурузу већ и у људима и идејама, као што их је некад давала малој тек ослобођеној Србији. — Да ли ћемо то дочекати 7.,. Богдан Н. Вучетин,

NO

Državno jedinstvo i avtonomije.

Mi Južni Sloveni u bivšoj dvojnoj Monarhiji bramili smo svoju versku i mnarodnosnu slobodu avtonom (јата. | Matica Srpska mogla је u bivšoj Ugarskoj razvijati svoj rad, za gotovo sto godina, samo lako što je ı sama imala neku vrstu prosvetne avtonomije, što je Slovačkoj Matici uskračemo bilo. Zbog toga je Matica Srpska davala u svojim književnim izdanjima mesta napisima o »privilegijama«, o političkoj i crkvemoškolskoj avtonomiji, i sličnim, Vraćamo se dakle, u mislima, prilikom proslave stogodišnjice Matice Srpske, na jednu od najglavnijih tema starih vojvodjanskih političara i pravnika, koja je i danas suvremena, jer se pri uredjivamju naše države, za koju ne držimo da je konačno uredjena, iz prošlosti mogu korisne pouke izvući,

| Мета sumnje da se u istoriji može naći dosta dokaza, da je težnja za posebnošću plemenskom i religijoznom bivala velikom smetnjom stvaranju jake države, Istorija država obično počimje sa nezavisnima jedne od druge državicama u kojima plemena 15606 naroda vode dugo krvave borbe ni sama neznajući zašto, i bivaju plenom osvajača koji su pre njih došli do državnog jedinstva i do veće snage, Dogod se u jednom narodu ne nadje stvarač državmog jedimstva koji, obično mačem, primora udele da se u jednu državu pod jednom vlašću sjedine, država mu је slaba i nemoćna i istorija o takom narodu slabo vodi računa, Do kakvog apsurduma može da dovede jedan narod težnja sviju i svakoga za neograničenom vlašću pokazuje liberum veto u negdašnjoj Poljskoj: stari Poljaci držali su se načela, da niko mije dužan pokoriti se zakonu na koji sam nije pristao; to je pod imenom »liberum veto« 1718 čak postalo i zakonom za članove Parlamenta, po kom je silu zakona dobijalo samo jednoglasno rešenje, a odbacivamo sve protiv čegabimaijedan član Parlamenta podneo svoj veto, To pravo zvalo se u Poljskoj

172.