Nova Evropa

___Мезкомеуа удјепја i verovanja,

_ Istorijska uloga Grgura Ninskoga zajamčena je aktima splitskih sabora (925 i 928); ali je zajamčena i duhom i prilikama onoga vremena, Sveta slovenska braća Ćiril i Metodij uzgojiše mnoštvo učenikA4, koji poput apostola podjoše širom slovenskoga svijeta. Čitamo u »Žitiju Konstantinovu«, kako mu panonski knez Kocel dade pedeset djak4, i on ih poduči slovenskoj knjizi. Grgur Ninski svojom mladošću siže u doba slovenskih prosvjetitelja, i 8dje bi on crpao svoju ljubav i žar k slovenskoj Božjoj riječi da ne sjedjaše uz koljena Braće 'Solunske? — Duh Grgura Ninskoga duh je velikih Slovenskih Apostola, | |

Klasična je raspra koju morade izdržati filozot Konstantin u Veneciji, na putu iz Morave u Rim, s latinskim klerom, koji ustade protiv slovenskoga jezika u službi Božjoj. Konstantin ih nazva »pilaticima«, jer prema Pilatovu napisu na križu dopuštahu samo tri liturgijska jezika: hebrejski, grčki, i latinski, Gvozdenom logikom pobija on latinske svećenike: »Nijesmo li svi pred Bogom jednaki? Ne grije li nas jednako žarko sunce? Ne udišemo li jednako Božji zrak? I kako se vi ne sramite зато #11 jezika ustanoviti, a ostalim svim jezicima i plemenima velite, da budu glusi i slijepi?... Mi znademo mnogo naroda koji umiju knjigu i slavu uzdavaju Bogu svaki na svom jeziku... Jermeni, Perzijanci, Avari, Iveri, Sugdi, Goti, Obri, Turci, Kazari, Arabljani, Egipćani, i Sirijanci, i ini mnogi, Ako nećete od njih razumjeti, barem Sveto Pismo priznajte za sudiju. David vapije: „Hvalite Boga svi jezici, i hvalite da svi ljudi, i svaki duh da hvali Gospoda ...« Nije li ovo jezik i duh kojim je ninski Biskup branio slovensko bogosluženje na Splitskom Saboru 925 godine?

Još je dramatičnija bila borba starijeća brata Metodija, za nezavisnost svoje panonsko-slovenske hijerarhije od moćnih njemačkih vladika u Salcburgu i Pasavi, Papa Hadrijan II, onaj isti koji je odobrio slovenski jezik u crkvenom bogoslužju, on je Metodija posvetio za biskupa, i poslao ga u podunavske krajeve i Panoniju, da u ime rimske Stolice vrši crkveno poslanstvo, Tako je nekada Bonilacij pošao u Njemačku, Ansgar u Dansku, Ovim činom slovenski narodi od Crkvenoga Vrhovnika zadobiše nezavisnu hijerarhijsku organizaciju, i time jaku polugu nesamo za svoj prosvjeini i kulturni razvitak nego i za svoju političku samosvojnost. U ono doba Srednjegša Vijeka politička nezavisnost koračala je naporedo sa crkvenom nezavisnošću. Baš tih godina Bretanjski Vojvoda, hotijući osloboditi se političke prevlasti franačke, sve poduzimlje kako bi se riješio crkvene supremacije Metropolita iz Tura, Čas prije, bugarski

34