Nova Evropa

branio svoje stanovište, Nikakav prkos, nikakva lična ili nacijonalna sujeta, već miran razbor i savest doveli su ga do toga, da postavi ovoga prvoborca prosvete i narodne svesti na prvoi pravo mesto, koje njemu pripada. Nije mislio da time čini neko. svetogrdje, ni u pogledu pijeteta prema starini, ni prema estetskom shvatanju, jer je bio uveren da će ovaj kip manje smetati rimskoj starini nego i jedan drugi nadodatak na Peristilu, Ko: poznaje Meštrovića, i njegove jasne predstave o stvarima i obliсипа Кој ба zagrevaju i oduševljavaju, i ko zna s koliko odlučne: volje on pristupa k izvršenju svojih zamisli kada je jednom s njima načisto, a ipak koliko obzira ima prema svakom opravdanu prigovoru, ili prema tudjim željama za koje drži da potiču iz čista uverenja, taj neće ni za časak posumnjati, da se tačno tako kako on kaže razvijao proces u njegovoj duši pri odlučivanju kuda će sa svojim Grgurom, On ба je zamislio i napravio za to mesto, i prema njemu dimenzijonirao, smatrajući da taj spomenik tamo spada nesamo s istorijskog i nacijonalnog” dledišta nego i s umetničkog, tojest estetskoS, i da nipošto neće narušiti lepotu onoga prostora svojom pojavom i svojim pri sustvom. Kad do ovakova zaključka dodje, intujitivno, jedamn Meštrović, prvi živi svetski kipar i graditelj, slede spomenika koji mu je od srca otpao, i na koji je utrošio — na vrhuncu: svoje umetničke karijere i u naponu svoje stvaralačke snage više truda i vremena nego i na jedan svoj raniji veliki rad, i kada se u svom uverenju ni za časak ne pokoleba, onda jeodista ovakav zaključak tvrdji nego grad, ı mora biti vojska. dobro naoružana i »polikovana« koja će se usuditi da juriša protivu njega, i da mu pokuša uzdrmati temelje, Ko se, ipak, didao protivu Meštrovića?

Digao se, prvo, Konzervatorski Ured, sa Don Franom Bulićem na čelu; a za njim, nekoliko arheolog4, nekoliko inžinjer4, nekoliko književnik4, i nekoliko popova, 1 digli su čitavu uzbunu, Sa najviše stručnjačkih pretenzija uputio je Don Franu Buliću dva pisma, puna stranih citata i primera iz raznih zemalja, 112, P. Senjanović {vidi splitsko »Novo Doba« od 18. maja i 8, juna],

osporavajući — na kraju — današnjem Splitu, a pogotovo Meštroviću, »da je toliko epohalan, ,,, pak da može i on da sebi prisvoji pravo, da se — nakon stole6ć4 — „alirmira' i ,dominira'

baš nigde drugde već — usred Peristila ,, .« G. Senjanović kaže još, kako ima mnogo patrijotskih frazer4 koji imadu vrlo malo zajedničkog sa pravim patrijotizmom; ali on kao da zaboravlja, da isto tako imade i estetskih frazera4 koji nemaju ništa zajedničkog sa pravom estetikom, A, u principu, mora tek dopustiti,. da oni koji rade spomenike mogu ipak bolje i pravilnije suditi Като će ih postaviti nego arhitekti i inžinjeri, makoliko ovi na bazi diplome — mislili da su za ovo kvalifikovani, Zato nije potrebe navoditi primere širom cele Evrope, da su baš inžinjeri

47