Nova Evropa

jaje, za koje nadje da je dobro, poredati i položiti na ruke, Starac sluša, pa kad je nanizao dvadesetak јаја, fakin dohvati kotaricu s ostalim Jajima i pobjegne; a starac ostaje na mjestu — s Jajima na rukama — vičući i zapomažući!... Sličnih anekdota ima sva sila, ı iz Bakra i Senja.

Sasvim Je drugog tipa Kastavac i Liburnjanin {Vološčanin, Lovranac, Veprinčanin, Moščeničanin), — on je stalno nasmijan, veseljak, pikvikerski tip, kao i Grobničanin, Kostrenjanin, Podvežičanin, Njegov govor pun je filozofskih alorizama, metalor4, i simvol4, Riječanin imade za Kastavca ı Lovranca punu torbicu

· podsmjevaka, koje ovoga crtaju kao nekakova baruna Minhauzena. Svakom Gornjoprimorcu poznata je odbrana kastavaca, kad su ubili i bacili u zdenac kapetana, lovranaca — kad su vukli na toranj kravu da popase bršljan koji je tamo bio izrastao, veprinčana koji su sijali sardelice, širili crkvu, i išli u boj na golubove... Dok je Vinodolčanin, napose Bribirac (Hribirci su porijeklom Arbanasi), pravdaš, a racijonalist Grižanac ozbiljan i tačan u svemu što radi, kao i Driveničanin i Tribaljčanin, Crikveničanin je više podmukao, egojist, i neiskren, bar u većini, a primorac s otoka Krka i Cresa praznovjeran mistik, pobožan, i nadasve lokalan, u tolikoj mjeri da ne dozvoljava mladiću iz susjednog sela da isprosi djevojku iz njegova sela.

Zajednička crta Gornjoprimorca bila bi: prirodjena tvrdokornost i istrajnost u poslu koji poduzme, iako se nanj teško odlučuje uslijed komodnosti; voli more koje ga je šumom uspavalo, i daleko od njega zapada u nostalgiju, — misli na more kao na božanstvo, koje je svemoćno, koje ljude proždire i radja, umije da se razbjesni kao bura, ali i da miruje kao bonaca. Već dijete gradi barčice, nema crkve bez brodića, niti imućnije kuće; i govor mu je pun brodarskih izraza i riječi (»ulovil je tarcarol« = napio se, »včli mankul« = veliki nos), a već nadimci Као »Рафапиба«, »Sardelinka«, »Merkačina«, »Perćura«, »Dupin«, i slični, daju naslutit: da se radi o primorcima.

Prirodno je, prema tomu, da se uticaj mora ogleda na psihofizijološkom ustrojstvu našega čovjeka u Gornjem Primorju u svim pravcima, otkako se zna za njega u istoriji našeg naroda. Pokušaćemo da, ukratko, iznesemo kako je taj uticaj dolazio do izražaja u životu, poimence u kriminalu, i u književnosti, odnosno filozožiji,

Život Gornjoprimorca, spolja tako buran, teče u stvari više-manje mirno, što dokazuje i srazmjerno mali broj većih delikata, On je, uglavnom, racijonalist, i u miru i u ratu, — ne srće ludo, poput Bosanca ili Ličanina, u boj, već se drži više pozadine, nastojeći da spase glavu za bolja vremena, radi беба je poznat i kao vješt simulant svih mogućih bolesti, Austrijska 97. regimenta u Radgoni (Radkersburg) bila Je, u ratu, poznata pod imenom »Demmo-ghe-la« {>Bježi!«), a ni bivša 5. pješačka,

70