Nova Evropa

Ova spasonosna ideja došla je iz Amerike, ali se svuda, pa 1 tamo gde su ekonomski uslovi bili povoljniji nego u većem delu Evrope, pokazalo — naročito u ovo poslednje vreme opšte krize — , da se ona ne može izvesti bez obzira na troškove proizvodnje i na zakon rentabilnosti, Napokon su zavedene mere za sniženje nadnicš u svrhu smanjivanja troškova proizvodnje, što opet stoji u vezi sa realnim nadnicama i sa pitanjem standarda života radnika; a u najnovije doba, u istu svrhu, i mere za sniženje cen4, što se imtegralno opet ne daje provesti bez napornog tretiranja pitanja dugova prema Americi, te pitanja cene zlata, i t, d.

Najveća pogreška pri zavodjenju svih tih mer&4 bila je, da su se one zavodile i primenjivale bilo samo u hekim zemljama, bilo pojedmačno i bez uzajamne veze, ili čak i bez obzira na zakone privrede, Osim toga, stalnim menjanjem privredne politike privreda Je stalno uznemirivana, njen Je kontimujitet prekidam, te time njena nestabilnost samo povećavana, Poznato је, naime, da privreda raspolaže raznim rezervama snaga kojima je u mogućnosti da automafski otklanja poremećaje, a u izvesnim momentima i da rešava neminovne krize; ali ako se veštačkim ili nasilnim putem ovaj spontani razvoj snag4, koji se kreće u pravcu uklanjanja smetnja slobodnog privrednog razvitka, ometa kojekakvim pokušajima, i kada se ti pokušaji neprestano menjaju, onda on ne može da vrši normalnu funkciju, pa zato od takovih mera ni svetska privredna kriza mi privrede pojedinih zemalja ne mogu imati koristi, Naprotiv, kriza se samo dalje širi, jer se njen normalan tok ometa, a nezaposlenost, kao njena posledica, stalno raste, tako da je i oprezniji statističari danas cene već na preko dvadeset milijona ljudi (razume se, van njihovih porodic4), a svakog meseca, i takoreći svakoga dana, njihov se broj povećava, Ovaj neuspeh u suzbijanju krize na svima linijama dao je povoda fatalistima da stvore i šire uverenje, da su svetska kriza i nezaposlenost neminovne posledice razvitka modernog privrednog života, dok naprotiv G, Huver, da bi paralisao nepovoljno dejstvo propovedi ovih apostola, u svojim poslanicama, uporedjuje privrednu krizu sa zarazama raznih boleština, kao tifus ili kolera i slično, o kojima se fakodjer u svoje vreme mislilo da su neminovne i neizbežne, dok ih nije medicinska nauka sistematski uspela da suzbija, Zato bi se, po njemu, i problemu nezaposlenosti imalo pristupiti naučnim ispitivamjima, shodnom organizacijom, i pravim metodama. Sudeći po porazu koji je nječova velika i sa mno8o optimizma objavljena akcija prošlog proleća pretrpela, G. Huver mije još pronašao ovu pravu metodu; ali mi poznajemo Amerikanmce kao ljude koji se neuspehom ne daju odvratiti od svoga cilja, pa ne napuštamo nadu da će sutra postići što nisu danas, I G. Jang

121