Nova Evropa

да nam bude loše uštomanjojmjeri, te da što Je moguće u manjoj mjeri osjećamo posljedice svjetske krize, Što se tiče poljoprivrede, tu se preporučuje reorijentacija u pravcu redukcije gajenja onih grana poljoprivredne produkcije koje su krizom najviše pogodjene, Gajenje žitarica imalo bi se, prema tome, svesti na potrebu pokrića domaće potrošnje; u tom bi se slučaju, s pomoću uvozne carine, mogao održati relativno visoki nivo cijena, a da država izravno ne snosi velike terete, Samo je tu opasnost, ako su cijene povoljne, da bi to moglo uticati na produkciju, koja bi lako opet mogla da bude veća od domaćeg konzuma, Preporučuje se stoga obraćati što veću pažnju industrijskom bilju, voćarstvu, povrćarstvu i gajenju stoke, čime bi se u izvjesnoj mjeri reducirao uvoz ovih artikala, odnosno forsirao izvoz onih produkata, koji još imaju povoljnu cijenu, Medjutim, kako i druge agrarne države prilaze stočarstvu, voćarstvu, i tome sličnom, postoji opasnost da se i tu skoro pokaže hiperprodukcija sa katastrofalnim padom cijena kao posljedicom; ali je van svake sumnje, da bi se smišljenim radom dalo mnogo učiniti u stvari uspješne i korisne reorijentacije naše poljoprivrede,

Što se tiče nezaposlenosti, ona je u vezi s agrarnom krizom, pa kad se riješi agrarna kriza biće rješeno i to pitanje, Uslijed povećanja kupovne snage širokih slojeva, domaća radinost zaštićena carinom toliko bi proradila, da bismo lako mogli uposliti sav višak naše radne snage. Zato je dakle preduvjet poboljšanje prilika poljoprivrednika kao najbrojnijeg staleža, i održavanje carinske zaštite, Da će doći do nekakve evropske konfederacije koja bi provela pravednu podjelu rada, u to ne vjerujemo, bar ne da će doći do nje za ove naše generacije,

Rješenjem agrarne krize, uklanjanjem nezaposlenosti kao posljedice, te poboljšanjem općih privrednih prilik4, riješio bi se i naš finansijski problem. Izvjesni izdaci, koji su zasada potrebni, u prvom redu subvencijoniranje poljoprivrede, u buduće bi otpali; a i opći državni prihodi znatno bi poskočili, U svakom slučaju, kao program koji bi se imao odmah početi da vrši, ako hoćemo da izadjemo iz ove krize, ili bar da ju ublažimo, držimo da bi bilo potrebno slijedeće: forsirati reorijentaciju poljoprivrede, da bi se povećala kupovna snaga najširih narodnih slojeva; forsirati vlastitu radinost, u prvom redu obrt ı industriju, kako bi se zaustavio porast nezaposlenih, a eventualno i našlo posla za one koji da traže; srediti državne finansije zavodjenjem Što veće štednje i redukcijom nepotrebnih izdataka, kako bi se i sa te strane došlo do pune ravnoteže, Smišljen rad u sva ova iri pravca mogao bi mmnogšo doprinjeti povoljnom rješenju naše privredne krize, koju svi, iako u manjoj mjeri nego mnoge druge nacije, teško osjećamo.

Dr. Ivo Beoelin. 143