Nova Evropa

Geteov „Faust“,

Kao mnoga svoja djela, Gete je pisao »Fausta« u više mahova, u raznim razdobljima života i, dosljedno, u raznim duševnim raspoloženjima, I zbog toga, glavna je greška mtelektualističke kritike što, apstrahujući od pojedinačnih osjećajnih podstreka iz kojih je djelo postepeno nicalo, nasimo traži osnovni »problem« spjeva u idejnom smislu. »Faust• nema osnovnog problema, Doduše, sam je pjesnik mislio da je naknadno našao nit kojom je povezao pojedine fragmente. Tako piše u svom »Putu po Italiji«, da se sam čudi kako je lako mogao da nastavi svoda »Fausta« poslije toliko godin4, i kako se je njegova unutrašnjost u tom vremenu malo promijenila. Ali se je radilo o jednoj iluziji, jer u prizorima koje je napisao poslije pelnaestgodišnjeg prekida jasno se očituje, kako opaža Brandes, jedan sasvim nov duševni stav,

Prirodno je da su različna osjećajna stanja različno determinisala radnju i likove »Fausta«, Osobito to vrijedi za dva Slavna lica: za Fausta i Mefistofela, Faust — kako je tačno opazila moderna kritika —, sladostrasni zavodnik u drami Margaretinoj, kojemu je »odvratno svako znanje«, i koji hoće da »u dubinama. čulnosti zadovolji vatrene strasti«, nije više titanski Faust iz početka spjeva, koji teži da prodre u harmoniju kozmosa, Isto je i s Mefistofelom: on mijenja uloge prema raznim inspiracijama pjesnikovim.

Ipak, ova raznolikost u karakterima ne smije se uzeli u pjesnički negativnom smislu; ne radi se tu o stvaralačkoj nemoći nepjesnika, Ličnosti su uvijek dosljedne u pojedinim prizorima i savršeno uobličene, jer ih je uvijek izbacila tronuta mašta, Geteova fragmentarnost ne znači klonuće nadahnuća ni naknadu vanpjesničkim elementima, kako je to stalno slučaj kod loših pjesnika, nego znači isprekidamost stvaralačkih таleta, ali zaleta koji su svaki put našli svoje ostvarenje.

Mimo sve to, savremena: je kritika mogla da podijeli prvi dio »Fausta« u dva glavna dijela: u prvi dio idu prizori koji se, više ili manje, nalaze u »U r - Fa us tu«, dok glavnu srž drugog dijela sačinjava Margaretina tragedija, Paust prvog dijela da navedem izvrsnu Kročeovu karakteristiku — nemiran je i nezadovoljan kao Verter, ali u jednom višem pravcu, u pravčću herojizma, »Faust nije mladićak, koji Je pokušao sve i nije izdrŽao mi u čemu; on je zreo učenjak, koji je prešao cio krug nauke svoga vremena, pa i u dijelovima najtežim i najtamnijim, i njegovo nezadovoljstvo, nječova nemoć prilagodjavanja, dolaze poslije duga pouzdavanja i poslije duga prilagodjavanja. Dolaze i provaljuju kao sumnja i kao odvratnost prema nauci, kao sumnja u istinu, i kao sumnja u uspješnost same istine,

183