Nova Evropa

gamenama, njegova čežnja da sazna »kako je pred nama mislio kakav mudri čovjek, i kako smo mi najzad tako daleko došli«, njeđovo prostodušno priznanje da neće nikada zavidjeti ptici na krilima i da mu je jedina sreća da razmata, za zimskih noći, kakovu staru pergamenu — sve to da obavija jednom toplom atmosferom simmpalije,

Kako je već rečemo, ledeni racijonalistički stav mora da se ispolji u žučnom sarkazmu, i zato pjesnikova »druga duša«, njegov negativni stav, mora da se konkretizuje u ličnosti Mefistofela, Faustova nerazdvojnog druga, za kojeda se Faust zahvaljuje »duhu zemlje«:

„.. Du Sdabst zu dieser Womne, Die mich деп Сб егп паћ шпа паћег Било, Mir den Сејаћгђеп, dem ich schom nicht mehr Entbehren kann, wenn er бјелсћ, alt und! frech, Mich vor mir selbst erniedrigt, umd zu nichts Mit eimem Warthauch deine Gaben wandelt,

(Ti si mi dao, pored ove naklade, koja me sve više približava. bošovima, druga bez kojeda ne mogu više da budem, iako me on, hladan i drzak, ponizuje pred samim sobom, i sa jednim daškom riječi u ništa pretvara sve tvoje darove,)

Mefistolel je u početku shvaćen u smislu docnije dijalektike, kao »djavo koji stvara«, ali u samom spjevu, pretežno, uzet je kao razaralački elemenat, kao duh skepse i poricanja. Život je za njega staro, kiselo tijesto, koje čovjek ne može da probavi od

zipke do groba, a težmja je za saznamjem isprazna i glupa:

Ich sag' es dir: ein Keri, der spekuliert,

Ist wie ešn Tier auf dirrer Heide,

Von einem bosen Geist im Kreis herumgetuhrt, Und rimgdsherum liegt schome grime Мешде,

(Ja ti kažem: glupam je koji lomi glavu razmišljanjem, kao životinja na suhoj pustopaši, koju vodi okolo u krugu zli duh, dok oko nje leži lijepa, zelena trava.)

Mladome djalu, koji dolazi da se posavjetuje s Faustom 0 12boru struke, Melfistofel, prerušen u ovoga posljednjega, mnabraja univerzitetske nauke s krvavom iromijom, Logika dresira duh i sapinje u špamjolske čizme {sprava za mučenje), i onda misleni stroj djeluje kao tkalački stam, kod kojega Jedan udar nođom pokreće hiljadu niti, Pa ipak, nigdje djaci nijesu postali dobri tkalci, Glavno je moći sve »reducirati i klasifikovati«. U metalizici treba dubokoumno shvatiti ono što ne ulazi u ljudski razum; za ono što u nj ulazi, ili ne ulazi, glavno je maći zgodmu riječi Zakone i prava nasljedjuju pokoljenja

188