Nova Evropa

podražavanjem., U takom slučaju, jedan oficir u stanju је da drži celu četu, koja vidi njeća i podražava njegovim radnjama. Vojska koja nije zaposlena, kad nema kome da podražava, kao što je poznato, mnogo lakše gubi izdržljivost i pada u paniku. Zato je naročito važno, u cilju povećanja ratne stabilnosti vojske, da se kod vojnika imstinkti samoodbrane bremzuju nesamo jednom kočnicom — razumom, već i drugom — moralom (osećaj dužnosti, ljubav prema otadžbini, želja za slobodom, zaštita svojih, itd.), Psihički faktor — viši razum, logično rasudjivanje, — u trenucima velike opasnosti radi vrlo slabo; taj izvanredno fini i takoreći delikatan aparat zahteva za svoj rad mogućnost skoncentrisanja i mirnog razmišljanja, dok su postupci čoveka u trenutku panike čisto instinktivni: svi viši elementi čovečje psihe kao da odjedanput potpuno iščezavaju, kao da su isključemi iz aparata čovečje psihe, — čovek u takvim trenucima stvarno dubi sve svoje čovečanske osobine, čak se ponekad potpuno isključuje sposobnost pamćenja, i čovek nije ni posle u stanju da se seti šta se s njim dešavalo i šta je sam radio u trenucima panike [retrogradna amnezija). Nije čudo, da pri tako komplikovanim uslovima i okolnostima savremenih ratova, u slučajevima kad vojnici postupaju samo pod uticajem instinkta, koji nije prilagodjen tim komplikovanim uslovima, taj instinkt mesamo da ne vodi spasenju, već često povlači za sobom potpunu propast. U vojničkoj praksi ima nekoliko čisto empirički pronadjenih metoda za uklanjanje panike, medju njima metode koje baziraju na pretnji i osećanju straha; meni se one čine iz osnovA pogrešne, jer baziraju na najnižem instinktu, a ne na višem — na razumu ili na moralu. Svima je odavno poznat i veliki uticaj na psihu čisto fiziološkog stanja čoveka, t. J. osećanja gladi i sitosti, pa su u vojnoj praksi vodje oduvek obraćali osobitu pažnju na ishranu vojnika, da bi time izbegli štetni uticaj instinkta koji se javlja pri gladovanju; jer je tok mišljenja gladna čoveka sasvim drukčiji, i dobro kaže narod: »Sit gladnom me veruje«,

Spomenućemo samo i uticaj trećeg instinkta — instinkta množenja, za čije procenjivanje cela svetska literatura, počev od lirskih pesnika pa do velikih romana, predstavlja neiscrpan i ogroman materijal. Ako se ovaj moćni instinkt stalno nalazi pod dovoljnom kontrolom razuma i morala, on je neobično koristan i dobar, on je stimulator najboljih dela umetnosti, poezije, muzike, i t. d.; ali čim ovih kočnica nestane, ili su oslabljene, čim se radi o potpunom potčinjavanju čovečje volje polnom nagonu i strasti, — odmah se otkriva drugi, divljački i zverski lik ovog instinkta, te postupci koje samo on diktira često su u najvećem neskladu sa zdravim razumom i elementarnim moralom. Samo prisustvo i uticaj višeg regulatora — morala — obezbedjuje ukroćenje ove goropadi.,

448