Nova Evropa

Da predjemo sada na novi prevod u izdanju »Binoze«, poznatog romana Džona dos Pasosa (John dos Passos), »M a nhattan Transfer«, koji su »dozvolom autora preveli s engleskog Josip Švarc i Novak Simić«, Nećemo se zadržavati na samom piscu i njegovu romanu nego ćemo Sdovoriti samo o prevodu i prevodiocima,

Važnost prevodne literature danomice raste, Putem prevoda pojedini pisci postaju svojina cijeloga svijeta; postepeno se stvara jedan duh, jedna svjetska književnost, Tako danas prevodilac vrši važnu ulogu kuliurnogš posrednika, pa je ta dužnost skopčana s velikim odgovornostima. Prevodiočev rad treba da je stvaralački rad, nesamo širok po opsegu već i visok po kvalitetu. Kod kulturnih naroda se vodi računa više o kvalitetu nećo o kvantitetu prevoda. Medjunarodno udruženje injiževnika P. E. N., naprimjer, ima u svom programu sislematsku organizaciju dobrih prevodilaca svih naroda, i đ6ovoreći nedavno o tom predmetu, predsjednik P,E.N.-kluba H. G. Vels naveo je slučaj engleskog književnika Hardija (Thomas Hardyl, koji je u Francuskoj dušo bio potcjenjivan samo zato što su mu djela bila loše prevedena na francuski, Književnici Sovjetske Rusije, za koje se misli da im je stalo samo do idejne sadržine i propagandističke uloge prevoda, i još kako traže da prevod bude na umjefničkoj visini, Tako je, naprimjer, cijeli broj moskovske »Literaturnaje Gazete« od 23. oktobra o. 68. posvećen umjetničkom prevodu, a kao moto nosi velikim slovima ispisanu ovu devizu: »Umjetnički prevod na visinu originala!«

Tako se radi u velikom svijetu, a koliko se malo važnosti kod nas polaže na kvalitet prevoda najbolje pokazuje prevod Dos Pasosova romana »Manhattan Transfer«, koji nas ovdje u prvom redu zanima, Knjigu su, navodno, »dozvolom autora preveli s engleskoga Josip Švarc i Novak Simić«; ali je. stvarno, prevod — ako ga se lako može nazvati — radjen po njemačkom prevodu Paula Baudiša {(Baudisch). Možemo odmah геб, да је гад бозроде Švarca i Simića neuredan, neodg8ovoran, nesavjestan, diletantski, i nepismen, Svjesni težine ovih optužaba, odmah ćemo se dati na posao da ih opravdamo,

Da je prevod i najbolje uspio, u načelu moramo ustati protiv posrednih prevoda koji nikad ne modu vjerno reprodukovati original, S tim u vezi navešćemo mišljenje ruskog kritičara A. Gidaša, koji (u već pomenutom broju »Literaturnaje Gazete«, članak »Za bolji kvalitet umjetničkog prevoda«) veli doslovce ovo: »Ne može se nikako dozvoliti da prevodilac ne poznaje u tančine jezika onoga naroda iz kojega potiče djelo koje se prevodi.., Bez znanja jezika nije moguće uhvatili i reprodukovati sve one osobine, asocijacije, i nijanse, koje igraju tako važnu ulogu da od njih u velikoj mjeri zavisi umjet-

562