Nova Evropa

kad već u prvih deset-dvanaest sati padaju deset-dvanaest gra-

dova sa tlisućama hiljada stanovnik4!.., Varaju se Francuzi, svi se varate, — u Nemačkoj niko, ni jedan čovek neće rata!,.,.«

Onda se vraćao onoj nekolicini pokvarenjak4 i ludjak4 koji su svemu krivi i koji u mutnom love. »Ja sam pravnik po profesiji« — govorio je dalje —, »pa sam naročito proučavao materijal procesa koji se vodio oko zapaljenoga Rajhstagča; i mou vam reći pouzdano, na osnovu dokumenata i činjenica, ko je bio iza togša...« I rekao nam je па koga misli; »ali da ko čuje, odoh ja«, i opet mefnu ruke unakrst spominjući internaciju i njeme strahote, |

— »Ne, ne, Nemci neće rata«, ponavljao je, »ali ne6de mora pući, ovako ne može ići!...« I tako je nastavljao, sipajući kao iz rukava informacije i refleksije o stanju u Nemačkoj pod strahovladom mnacijonalnih socijalista, Padao je doduše u protivrečnosti, hoteći da predskaže dogadjaje u času kad se preko u njegovoj velikoj domovini odigravalo očigledno nešto krupno i nepoznato sa poretkom o kojemu nam je govorio; ali su jedna misao i jedna tvrdnja bile ipak sasvim odredjene, iz te bujice reči što ih je pred nas bacao: da nemačke mase neće rata, ali da su uzrujane i povredjene, i da ih treba ostaviti na miru, da se priberu, i da postanu opet svesne svoje prave nacijonalne uloge u svetu,.,

*

'Kriza vodja, i sumrak inteligencije, — m e sumrak civilizacije i kriza liberalizma! Kao što ne može biti krivice do tehničkos progresa, što ljudi ne mogu da drže korak, te da mozđom i duhom regulišu razmaike i organizuju novu raspodelu materijalnih dobara i kulturnih tekovinA, tako ni liberalizam, tojest slobodna. napredna, i uravnotežena ljudska misao, ne može doći u »krizu«; ali se misao može — u doba pomućenosti inteligencije i zbunjenosti masa — povući u duše i Slave najnaprednijih i najkulturnijih naroda i pojedinaca,

Slobodna i napredna ljudska misao ide pravo napred nesmetano, sad brže sad lakše, prema veličini duše i uma onih u čijim glavama niče, a ne prema broju i kretnjama onih koji za njom idu {ili bar treba da idu); »krize načelnosti«, dakle, nema, — to je zabluda, upravo zbrka pojmova, jer ideje i načelnost nisu podložne krizi: one se mogu izvoditi i primenjivati na delu, oživotvoriti, ili se mogu pobijati, izneveriti, izdati, ali im se nikad ne može dati suprotan pravac, gurnuti: ih unazad, zaustaviti, Druđo je sama primena, koja može da zataji i pri kojoj može da se izrodi svaki oblik ljudske uprave i ljudskog poretka, Demokratizam, naprimer, koji je u novija vremena redovno. pratio naprednu misao kao politički oblik vladavine, može doći u opasnost da se izopači, da degeneriše {kao što se,

265