Nova Evropa

da s ubije! Kam bi crk4 od ove žalosti a ne sestra za onalkvim bratom! ,,, kad pomislim i Ja kakav bješe, raspale зе uz mene plamovi« — Ovim zadnjim riječima, kojima se u spjevu svršava scena sa pokajnicama i Sestrom Batrićevom, knez Rogan iskazuje ono što svi prisutni doživljuju, ono što je pjesnik htio da omi dožive, jer je to značilo uspon na višu stepenicu, to je značilo Jedam i zadnji korak bliže dogadjaju, koji ih čeka i za koji su se pripravijali, ali su oklijevali da pristupe njegovu izvršenju, Sada su gSlavari uskipjeli, peče ih, ubodeni su na najosjetljivije mjesto, uzbudjenje ih je zahvatilo, бпјеу je uzrastao do parolkksizma, Pjesnik je ognjilom — Sestrom Batrićevom — ukresao po kremenu, po skupštini дјауага, i usjeknuo je oganj, Ovaj počinje da gori, ali još nije planuo; no Jedmo je takodjer sigurno: ugasiti se više neće, Žapretane sile u mišicama tih ljudi brekte od žudnje da se oslobode, da se stave u pokret, da osvajaju, da se troše, da sagaraju, Još koji trenutak, pa će bukmuti. Još samo da dodje Iguman Stelan, da tu zapaljenu vatru raspali, da duhne u žeravicu, Još nedostaje on, pa da se dramska napetost, da se akumulacija sila dovrši, da akumulator eksplodira, da se sila razlije i pretvori u pobjedu, u trijumf, — trijumf, koji jedini liječi od rana zadobijenih pored lomače na kojoj Je sagorela Sestra Batrićeva. Ili izliječenje potpuno, ili smrt! —: »Čast ranjena žeže hrabra prsa, u njima joj nema bolovanja«, Časti ranjemoj tražiti lijeka — to је пајpreča dužnost crnogorskog čovjeka, to se čini nasuprot svim smetnjama i preko njih, To će zatražiti na Badnjidan crnogorski dlavari, — buknuće te krvave večeri vatra, koju je zapalila Sestra Batrićeva,

Iza ove dramske situacije, Njegoš nije mošao naći, kao što ne bi mogao nijedan drugi pjesnik, scene koja bi — po stepenu gradacije elekta i jačine djelovanja — bila na višoj skali od ove, pa je dramsku akciju ovdje prekinuo, potpuno zaustavio, napravio neki »mtermeco«, koji Je sa malim uticajem na samo dramsko zbivanje, a pustio da se Slavni dogadjaj zbiva iza scene, Na sceni ima da se doživi samo trijumf, Кој је jedini kvalifikovan da sljeduje iza prizora pokajnic4, jer je on jedini dostojan toša prizora,

»Na prvi pogled, ,Gorski vijenac' sav odiše humanizmom. Zato se i moglo tvrditi da je Njegoš ,uvjeren u pravdu u svijetu, Medjutim, Njegoš je daleko od vjerovanja da je svijet u kome živimo pravedan... U ovakvom svijetu, u kome sve ratuje sa svim, nesumnjivo je da pravda ne može biti mjerilom medjusobnih odnos4 i vrijednosti, već sila kojima se u borbi raspolaže, Kao za Paskala, i za Njegoša je svijet, uzet za sebe, borba, a sila jedini rješavajući činilac u njemu« {Dr. D. Nedeljković), Imati tu rješavajuću silu, znači najveće bogatstvo, znači najveću

364