Nova Evropa

nosti došle tom prilikom do pretresa: ako bi borba protiv hrvatstva imala uspjeha, mogla se država učvrstiti na centralističkoj osnovi; u protivnom slučaju, pristupilo bi se davno već pripremljenoj »amputaciji«,

U naravi same stvari stoji, medjutim, da oprečnost izmedju hrvatskog i jugoslovenskog nacijonalizma nije samo kulturne nego je i ekonomske naravi. Ne smije se naime zaboraviti, da je naša država doduše nastanjena od pripadnika iste etničke porodice, ali da je sastavljena od nekoliko teritorija s različitom ekonomskom strukturom i orijentacijom: dok je predratna Srbija, usprkos svojih Jadranskih aspiracija, vezana na svoju moravsko-vardarsku osovinu, nalazi se Slovenija na trgovačkoj cesti koja vodi od Beča do Trsta; a Hrvatska će još dugo važiti kao tranzitna zemlja izmedju Budimpešte ı Rijeke, — da i ne govorimo o Bosni, Hercegovini, i Crnoj Gori, koje još nisu došle do svojih direktnih veza s jadranskim pristaništima {prva sa Splitom, druga s Dubrovnikom, treća s Kotorom). Pravi zadatak politike narodnog ujedinjenja morao se je dakle sastojati u tome, da se dovedu u sklad ovi podvojeni ekonomski interesi: spojiti oprečne kolosjeke, izliječiti pojedine krajeve od posljedica prekida prvašnjih vezaA, izgladit: neminovna ekonomska trvenja proizašla iz nove situacije, stvoriti državi novu ekonomsku hrptenjaču, postignuti saradnju i povjerenje, iznaći nova рг:vredna vrela a oživjeti stara, — to Je imalo da sačinjava program jedne prosvjetljene diktature, Dakako da je zato trebalo laganog stručnog proučavanja svih ekonomskih i socijalnih komponenata, koje bi mogle da vrše svoj utjecaj na razvoj naših prilika, Je li diktatura ozbiljno shvatila tu svoju zadaću? Sudeći po optužbama koje se čuju desno i lijevo, ona kao da je prešla preko svih ovih poteškoća, pa se imenom državnog i narodnog jedinstva i jugoslovenskom ideolodijom naprosto poslužila nesamo kao političkim nego i ekonomskim oružjem. Hrvatski separatizam nije dakle suzbijan zato što se protivio težnji političkog ujedinjenja, nego ponajviše zato što se nije podudarao s uskim interesima beogradske čaršije i njenih predstavnika i zastupnika na vlasti, Diktatorskoj vladi nije ni došlo do svijesti, da juđoslovenski nacijonalizam ne može biti, sam za sebe, početkom nego tek rezultatom dugogodišnje političke, kulturne, i ekonomske zajednice; a taj se rezultat ne može postići jednostranom odlukom same vlade, nego dugogodišnjim nesvjesnim prilagodjivanjem i laganim izgladjivanjem kulturnih oprečnosti, ·

Kao istorijski primjer za ovu tvrdnju neka posluži апcuska Gujena. Montenj (Montaigne) pripovijeda {u svojim Esejima), kako se narod u Gujeni pobunio protiv neke naredbe kralja Franje I: ogorčeno mnoštvo išlo je po ulicama Bordoa i čuli su se povici: »Dolje Francuska, živjela nezavisna Guje-

162

Da