Nova Evropa

Ima mišljenje, da je slučaj što je Mostar dao nekoliko dobrih pjesnik4; zaboravlja se, da je Hercegovina zemlja »Hasanagdinice« i »Omera i Mejrime«, Aleksi Šantiću su rano umrla dva brata, Jefto i Jakov, oba pjesnika; a govor trećega, Pere trgovca, učinio se Pavlu Popoviću čista pjesma, pa iako ovaj nije pisao, ipak je najduhovitije komentarisao »Gorski vijenac« {koji je otac Pera Slijepčevića, seljak iz Gacka, znao napamet). Pero Slijepčević je i sam više pjesnik nego posmatrač duhovnih nastojanja naših, kao što je i trinaestgodišnja kći Svetozara Соrovića stihovima završila svoj nepočeti život, a i brat Vladimir, urednik zagrebačkoga »Književnog juga«, dao neke priloge književnosti, Četiri brata Grdjića su publicisti, tako i četiri brata Mitrinovića, od kojih je Dimitrije dao interesanine priloge modernoj kritici, kojoj i Dučić dodaje svoje umjetničke prikaze, Ante i Stanko Šimić racijonalne analize i oštre polemike, Nika Milićević svoju dijalektiku. Čitave porodice dakle, a ne slučajni pojedinci! Pa nije slučajno opjevao Mostar ni znameniti vojskovodja i savjetnik sultana Murata III, a pjesnik, Mostarac Derviš-paša Bajezidagić, turskim stihovima od kojih nekoliko {u prevodu Safvet-bega Bašagića) glase ovako:

.., On je majdan darovitih ljudi, Šeher Mostar ures je svijeta,

To je gnjezdo slavnijeh junaka

I na peru i na bojnom maču;

Ko od vazda i sada iz njega

S dana ma dan velikani skaču...

Ima još nešto, što književnim talentima u Негсебоуни ојакšava razvitak pa i uspon u vrhove, a to je hercegova čki jezični izraz, Lišen filološke arheologije, on je bez tih branA4 sam sebi najbolji zakonodavac, nikad u zakašnjenju iza života, jasan kao oštrina krša, slikovit kao južni pejzaži; a dajući revolucijonare Gaćinovića, Mitrinovića, St. Šimića, ı rafinova-– ne konstruktore Dučića i Pera Slijepčevića, on je punoglasan i mnogoglasan, a istančan, Ulazeći u sferu književnog izraza beogradskog i zagrebačkog, on je korisna prinova i plemenita modifikacija. Samo je u mostarskoj »Zori« mogao Matoš napisati da »Raci« govore bolje hrvatski od Hrvata; a зато је A, Šimić smio da se naruđa jeziku i stilu tolikih koji nijesu mnogo naučili od tog Matoša, jer je i Šimić jezik nosio u sebi, a nije 8a učio iz knjiga kao mnogi filolozi i poneki pjesnici , . .

Kolika platna zadržaše vitku liniju Staroga Mosta! Motika će preći našu granicu s mostarskim beharom i suncem, a Gotovac sa svojim »Erom« evropske pozornice, Hercegovina je i tu ne-

iscrpna inspiracija, Р L etar Lasta.

280