Nova Evropa

stašama ne šalje, nego oni o tome ništa i ne znaju? Kako to da se, naprimjer, Rakovski, priznati vodj trockističke opozicije u ono doba, na sud ne dovodi ni kao optuženi ni kao svjedok? Znači, da nješa GPU nije moglo tako daleko dovesti, mada је i on medjutim (1934) otpao od Trockoša i pokajao se za svoju opozicijonu djelatnost, Nu, strpljenja, može lako kroz godinudvije ispasti, da istinski vodj terora nisu bili ni Smirnov ni Zinovjev, već Rakovski...

Prema optužnici, urotnici su »pripremali« desetak atentata na Staljina i njegove doglavnike,. Ali — ni optužnica ni sud nisu mogli jasno ukazati ni na Jedan pokušaj atentata, sve ostaje u sleri namjera i razgovor4. ] što je ne manje karakteristično, sud nije niukoliko nastojao da dokaže faktično postojanje barem priprem4 i namjer4 za atentat, niti je smatrao potrebnim da bilo kako reagira na protuslovlja optuženih, a još manje da izvede na saslušanje svjedoke koje su optuženi navodili. Pošotovo je čudno otsustvo interesa pokazao sud za pripremanje atentata na — prema »Pravdi« — »sunce socijalizma«, »novog Prometeja«, »najvećeg od sviju ikad na zemlji živućih ljudi«, na Staljina, Prema iskazima Zinovjeva, njemu su bila poznata »dva pokušaja atentata na život druga Staljina, u kojima su učestvovali Rajngold, Pikel, i Drajcer«; ali u iskazima Drajcera i Rajngolda nema o tim atentatima ni riječi, a prokuror ne drži potrebnim da ih o tom bilo šta upita! Samo je Pikel spomenuo, da se je 1934 spremao atentat na Staljina i da je on — Pikel — »pripremio za taj atentat Radjina i doveo da u vezu s Bakajevim«; ali, u čemu bi se to »pripremanje« Radjina sastojalo, kada, gdje, i kako je atentat trebao biti izvršen, — o tome na sudu nije pala, ni jedna riječ, niti je Radjina bilo na sudu!...

Navodna veza »terorista« sa Gestapo ostala je isto potpuno nedokazana: nikakvih dokumenata, nikakvih materijalnih dokaza! Par njemačkih emigranata, koji su spominjani kao posrednici ili kao agenti Gestapo, na sud izvedeni nisu bili. No zato nije bez interesa drugi fakt: kad je optuženi Holcman kazao nešto uvredljivo za Hitlera, predsjednik suda resko ба је prekinuo, zabranjujući mu vredjati glavu prijateljske države...

Zaključni govor prokurora Višinskog bio je dostojnim završetkom ovoga procesa: »Smatram apsolutno dokazanim, da je centar spremao niz atentata na Ukrajini, u Moskvi ı Ljenjingradu ... «, i produžio je čisto birokratskim cinizmom: » ... i da sam slobodan obaveze da nabrajam mnogobrojne činjenice i da analiziram materijal sudskog isljedjenja...« Ovakav sud nesamo da nije objektivan, nego niti ne nastoji da bar izgleda

~

takav, — on predlaže na smrt nevine, a ne traži istinu i pravdu. ж

294