Nova Evropa

Pritome, treba istaći, da Gorkij praktički rad boljševika nije uvijek odobravao; dapače, od početka Februarske Revolucije (1907), pa skoro kroz čitavu godinu, strastveno je napadao boljševike, oštro im prebacujući neprekidno iznevJeravanje mnogih osnovnih demokratskih principa, Zatim dolazi vrijeme ozbiljnih kolebanja; on odlazi u inozemstvo i ostaje u tihoj, neslužbenoj, ali jasnoj, opoziciji prema boljševicima. Onda, nabrzo, nastupa preokret, i Gorkij se {1928) vraća u SSSR i odlučno prelazi opet na stranu boljševizma, prihvaćajući njegovu teoriju i u praksi, iskreno uvjeren u sasvim novi Život i novu, pravu, sreću umornog8 čovječanstva. U tom smislu napisao je jedno zanimljivo pismo [22. januara 1929, iz Sorenta, poznatoj društveno-političkoj radenici E. D, Kuskovoj, koja se sada nalazi u emigraciji), koje (sada publicirano u ruskom emigrantskom dnevniku u Parizu »Posljednija Novosti«, od 26. VI. 1936) ima veliko istorijsko značenje, otkrivajući važan kutić njegove duševne drame, Gorhij kaže u tom pismu, da on dobro poznaje sve teške i tamne strane sadašnje sovjetske zbilje; ali da je uvjeren, da ovu sitnu i prelazno-vremensku životnu istinu treba u ime svijetle budućnosti sakrivati od tek rodjena novog čovjeka, koji odano učestvuje u stvaranju ove svoje budućnosti, u kojoj se krije prava i viša istina: — »Vi imate naviku da ne ćutite o pojavama koje vas izazivaju; Ja pak držim da sam ја u pravu, jer mošu da ćutim o njima, i ovu svoju vještinu pribrajam k svojim vrlinama«. On je uvjeren, da se u SSSR pojavljuje »čovjek širokog i zdravog interesa za život, čovjek koji razumije da gradi novu državu, čovjek koji živi ne u riječima

već u strasti k radu, k poslu... To je prekrasan čovjek, ali je vrlo prijemljiv i povjerljiv; njemu nije potrebna ova sitna, prokleta istina, u kojoj on sad živi, — njemu je potrebno utvrdji-

vanje one istine koju on sam izgradjuje«. To Je, u stvari, ona poznata stara spasonosna laž lukavo8ga starca Luke (»Na dnu«), koja je — за ргакспо-рош сКков gledišta — naišla na tako oštro negativnu ocjenu u svijetu,

Maksim Gorkuj, sam iskreno uvjeren u boljševizam, te s njim identifikujući revoluciju uopće i svaku političku borbu, gledao je u svakom onom koji je kritikovao boljševizam pravo8 neprijatelja naroda i Revolucije, i pozivao je na okrutnu borbu protiv ovakih »izdajnik4«, Zato je, u posljednje vrijeme, potpuno odobravao čak i besmisleni boljševički teror, Povodom umorstva Kirova, Gorkij je zazivao na krvavu osvetu; бомопо је: »Мога se bez samilosti i sažaljenja uništavati neprijatelja« {»Izvjestija«, od 2, L, 1935), On, koji je oduvijek bio nadahnuti pjesnik Slobode i Čovjeka, o kojima je izrekao mnogo ponosnih i kitnjastih riječi, konačno se pretvorio u uskog i zaslijepljenog barda sovjetskog režima; u SSSR vidio je utjelovljenje demokratskih

301