Nova Evropa

ostalosti, u užem smislu se najneposrednije vezuje za Kosovsku Bitku, koja je izgubljena za srpski narod ne zbog njegove brojne, ekonomske, i kulturne zaostalosti, ne6o poglavito zbog više političke svesti i vojničke organizacije protivnika. Zbog toga kosovski mit u prvom redu ukazuje na nedostatak političke kulture našega naroda, na otsustvo jače društvene discipline i nacijonalne solidarnosti; a potom tek na katastrofalne društvene posledice ovoga političkog nedostatka za ceo jugoslovenski narod. Bez kosovskog mita bi cela naša Javnost izgubila svoju najvredniju komponentu i najbolji putokaz u realnom svetu, — ona bi bez njega slabila u moralu i sugestivnoj moći, postala zavisnom od političkih činilaca i zainteresovana u materijalnoj dobiti, te više ne bi bila u stanju da uspešno utiče na raspoloženje naroda i pojedinih partija i na rad aktivnih političar4,

U svojoj borbi za duhovnu i političku nezavisnost na drugoj strani, Hrvati su podlegli pred združenim silama rimskih papa i madžarskih kraljeva, te je na taj način postala njihova osamstogodišnja zajednica s Ugarskom. Kapitulacija njihova u crkvenom pogledu izazvala je neustrašivu otpornost Grgura Мишзкоб, а potčinjavanje njihovo u političkom pogledu oličeno je u mitu poraza kod Petrove Gore, te se za oba ova mita može reći da obrazuju — u psihičkom pogledu — hrvatski istorijski kompleks. Osam stotina godina Hrvati nisu mogli izaći iz začarano8 ugarsko-papskog kruga, iako u njemu uslovi za život nisu bili uvek snošljivi, a ponekad su čak uzimali vid i prave potčinjenosti. Ovu dugovečnu zajednicu istrajno su podržavali papski Rim i madžarska Pešta, čije se osvajačke težnje — kulturna iz Rima, a, politička iz Pešte, — ukrštaju i spajaju na hrvatskoj teritoriji, Šamo se neobičnom snagom ove struje, koja izražava duboka istorijska stremljenja madžarske kontinenfalne zemlje u pravcu najbliže6 mora i rimsku dogmu o verskokulturnom osvajanju sveta, može objasniti ceo taj dug i težak perijod hrvatske istorije. Sa hrvatskog gledišta, struja PeštaRim skriva u sebi mogućnost političkog zavojevanja Hrvatskom od strane papinskih država, Madžarske i Austrije, kao eksponenata nemačkoga »Drangša« na jug i istok, a s tim u vezi — и daljoj budućnosti — i gubitak njihove nacijonalne individualnosti, kako hrvatske tako i opšte jugoslovenske. Tokom celos Devetnaestog Veka Hrvati su se, svesni ove opasnosti, uporno i požrtvovno borili protiv snažnog uticaja ove struje, najpre u Штвкот Pokretu, zatim pod vodjstvom Starčevića i Štrosmajera, dok najzad borbom Srpsko-hrvatske Koalicije nisu doživeli njeno konačno razbijanje. Za Srbe pak ova struja predstavlja mogućnost oživljavanja nemačko-madžarske navale sa severa i zapada, čiju snagu i neodoljivost nije potrebno naročito dokazivati. Zbog toga je u interesu sviju, i Hrvata i Srba ı Slovenaca, da se protiv kobnei struje Pešta-Rim udruženi bore, te

238