Nova Evropa

godine 1919, To je bio majstorski potez. Earl i Kennedy ostaju na svojim položajima još dvije godine, a to ima biti odlučno za ono što Luis snuje. Jer, dobro poznavajući personal egzekutivnos vijeća i čitavu Američku Federaciju Rada, Luis je predvidio kako će se stvari okrenuti, pa je kroz osamnaest mjeseca upravljao svojom stranom situacije, koja se rapidno razvijala, sa sigurnim instinktom iskusnog radničkog političara, Na Konvenciji godine 1935, u Atlantic City, poveo je onda žestoku borbu za industrijski unijonizam, znajući unaprijed da će biti poražen, ali je tokom debate zadao žestoke udarce najgrlatijim čampijonima strukovnogS unijonizma, što je bila velika novost diljem zemlje, o kojoj su posvuda diskutirali inteligentni radnici, izvodeći zaključke o superijornosti industrijske ideje nad strukovnom, Tada je Luisova grupa osnovala sada već dlasoviti Odbor za Industrijsku Organizaciju {Committee for Industrial Organization: C, IL. O,), poslije čega je slijedila Radnička Nepartajska Liga. Luis istupi iz upravnog vijeća Američke Federacije Rada, te izvana uspije da pocijepa radnički pokret, ali tako da odбоуотпоз! za rascjep padne na njedove protivnike. Iste jeseni se La Follette-ov pododbor za Sradjanske slobode dade na ispitivanje zastrašivanja od strane poslodavaca u radničkim sporovima, te na stranicama svih važnijih listova u zemlji počne donositi autentične vijesti o profesijonalnim radničkim »štakorima« i špijunima, »štrajkbreherima« i agentima-provokatorima, i o njihovim odnosima prema velikim korporacijama. Dalekovidni Luis imao Je u tome znatnog udjela, a cijela ova istraga bila je vrlo efektivna u pripremanju američke javnosti, da se osposobi za bolje razumijevanje radničkih prilika kroz 1937 i 1938 godinu, kad bi — prema riječima jednosS inteligentnog radnika — »čelik, automobili, i guma, mogli postati vrući kao pakao — a možda i industrije tekstila, radija, hrane, i ostale velike industrije .,,«

Luis nije marksist ı on izbješava termin »klasna borba«; ali on za »have-nots« {one koji nemaju) vodi nepopusiljiv i inteligentan rat na industrijskom i političkom frontu protiv »haves« {onih koji imaju) a koji tako rade i djeluju da oni prvi ne mogu poboljšati svoje stanje. Ovaj rat, kako njemu izgleda, u suštini nije nesličan vojničkom ratu, te u diskusiji o radničkim pokretima, kampanjama, i bitkama u prošlosti, iz njegovih usta često se čuje vojnička Тахеојошја. Зат пи је jednom kazao, u vezi s organizacijom I. W. VW. (Independent \Workers of the World — Nezavisni Radnici Svijeta), da je njezina nedaća u tome što: »Nikad ne pokušava konsolidirati ili učiniti trajnim svoja postignuća: ona trajno krvavi u žestini svojih borba i uvijek je izložena napadaju odostrađ«. Može se

258