Nova Evropa

· Нова Европа

Књига ХХХ. Број 11. 26. новембра, 1937

Hrvati ı Jugoslavija.

Velemožnome Knezu Loremcu dei Medici.

Oni koji žele dobiti Vašu naklonost poklanjaju Vam materijalna dobra. Ja ve= ćega poklona nemam od ovih redaka. Ako ih marljivo proučite, naići ćete na putokaze koji vode do Vaše i narodne sreće.

(Prema posveti Makijavelijeva »II Principe«.) |

Na putu velikih zaprek4,

U onim mučnim danima od jula 1914 do jula 1917, koji bilježe najteže godine rata, sve je Jasnije izbijalo na vidik nesuбјазје и gledanju na konačne ciljeve Rata izmedju službenih predstavnika vlade Srbije i Jugoslovenskog Odbora. Nije tu bilo

| osobnih razmimoilaženja, zavisti, svadja ili mržnja: želje i jednih i drugih bile su iste; nade i jednih ı drugih bile su istovjetne, I jednima i drugima lebdjeli su pred očima isti ideali, Ali, realnost ih je podvajala, Ružna i surova realnost, | __Jugoslovenski Odbor, kao predstavnik Hrvata, Srba i Slovenaca Austro-Ugarske, dakle kao pozvani tumač hrvatskih narodnih traženja i slovenačkih težnja, imao je vječno nad glavom dvosjekli mač: Londonski Pakt, i ukorjenjeno mišljenje o nužnosti postojanja Dvojne Carevine, Kada se Je ušlo u urotništvo, značilo je to da je sazrelo riješenje o jednom velikom. pitanju koje je mučilo i sputavalo umove mnogih naših pokoljenja: da li je Austrija sposobna da se preobrazi u Jednu federativnu narodnosnu državu? A ako nije, — što nam preostaje? Urotništvo je davalo jasan odgovor na to pitanje: preobražaj Dvojne Monarhije je nemoguć; preostaje otvorena borba protiv »svoje« države, za njezino komadanje, za njezino potpuno uništenje kao jedne istorijske tvorevine, Ta odluka je uslovljavala. i Jedan duševni preokret, koji se nije mogao izvršiti bez stanovitih psihičkih borba, Godine dugih vijekova satkale su svoja

337