Nova Evropa

Hrvata, i Slovenaca, за jedinstvenim. teritorijem i jedinstvenim državljanstvom«. Ovi osnovni principi priznaju potpunu jednakost i ravnopravnost konponentama države: Srbima, Hrvatima, i Slovencima; religijama kojima oni pripadaju: pravoslavnoj, katoličkoj i muslimanskoj; narodnim imenima, zastavama, i pismenima, Predvidja se demokratski i parlamentarni režim, zasnovan na uspjesima izbor4 vodjenim na temelju općeg, jednakog, i tajnog glasanja. Dalje, Krfska Deklaracija ustanovljuje monarhijski oblik države, a kraljevsku vlast daje ustavnim vladarima iz kuće Karagjorgjevića, Unutarnje uredjenje države ostavlja se Ustavotvornoj Skupštini, u kojoj će se Ustav donijeti sa brojnom kvalifikovanom većinom.

Kriska Deklaracija je imala poslužiti kao neka magna charta.,. Objavljivanje ove izjave stvorilo je posve druge odnose izmedju Jugoslovenskog Odbora i službenih predstavnika Srbije. Odsada se oni bore udruženim snagama za ostvarenje jednog zajedničkog programa, Time se i službena Srbija otvoreno izjavljuje za uništenje Dvojne Monarhije. Hrvatska teza pobjedjuje. Krfiska Deklaracija omogućila je i stvaranje jednog otvorenog fronta medju Hrvatima i Slovencima unutar granica Monarhije. Ona je, istodobno, pospješila rasipanje i demoralizaciju četa na frontovima i iza frontova. Odsada će Jugosloveni složnim silama i izmjerenim poduhvatima smišljeno potkapati vrijednost i izdržljivost Londonskoga Pakta, Taj im je posao olakoćen i radi toga, što eto Italija nije mogla da ispuni nade Velikih Saveznika; a i radi toga, što Italiji nije pošlo za rukom — usprkos neizmjer= nih žrtava i često Junačkih podviga — da zauzme ni pedalj slovenske zemlje preko granica Soče, te što je na koncu njezin elan suzbijen i sama izgubila prostrano i bogato svoje zemljište.

Posljedica ovog zajedničkog i složnog rada, uz mudro iskorišćavanje neuspjeha na ratištu, pružili su mogućnost da se potraži jedna zajednička osnova za saradnju izmedju Italije i JugoslovenA, a napose izmedju onih koji su u tome poslu bili najviše zainteresovani: izmedju Talijana i Hrvata. Ova je osnova pismeno iznesena u takozvanom Rimskom Paktu {od 7, marta 1918), koji. su potpisali Predsjednik Jugoslovenskog Odbora i talijanski zastupnik Andrija Torre; doduše, dvije neslužbene ličnosti, ali se je znalo da se iza njih kriju i službena lica talijanske vodeće politike i Srbijanske Vlade. Na kongresu u Rimu (držanom dne 10. aprila 1918), ovaj je pakt objelodanjen uz veliko odobravanje službene i neslužbene Italije i uz sudjelovanje predstavnik4 svih porobljenih slovenskih narod4. Glavna mu je зпаба u tome, što priznaje pravo samoodredjenja narod4, čime se odriče svaka vrijednost Londonskome Paktu, Snaga mu je i u tome, što proglašuje Jadransko More živo tnom potrebom obih obalnih naroda, te predvidja rješavanje svih sporova u atmosferi iskrenog prijateljstva.

340 |