Nova Evropa

Prelaz opće sovjetske politike ma »generamu Јинји« Ретоgodišnjeg Plana (1928) označavao je pokušaj, da se presiječe gordijski čvor ovih konflikata. Petogodišnji Plan, koji je mosio ma svojoj zastavi lozimku ubrzane indusirijalizacije zemlje i prisilne opće kolektivizacije sela, često su smatrali, nesamo u Evropi nego i u samoj Rusiji, kao povratak k »ratnom komunizmu« od 19181920, kao »Drugi Oktobar«: govorilo se o »drugoj ofanzivi Revolucijeć, o »novom ratu iklasa«, koji je — po riječima književnika Romanova (u romanu »Drug Kisljakov«, kasnije zabranjen) »izgledao mnogima strašnijim mego sve bure i oluje prve ofanziye«. Epoha Petogodišnjeg Plana probijala si je put s pomoću bezgraničnog terora, s pomoću beskonačnih masilja nad seljacima, pri stlmom padu mivoa života čitavog radnog naroda, s pomoću progona inteligencije (procesi protiv inžinjera — »sabotažnik4«), s pomoću progona nepokornih komwnist4, i t. d.. Pa ipak, zaključak da se tu radi o obnovi epohe »ramog kominizma« bio je iz temelja kriv: ne može se nipošto smatrati slučajem, da je epoha Pjatiljetke otpočela bjesomučnim ugušenjem lijeve — takozvane »trockističke« — opozicije. Na koga je dakle htjela da se oslanja, skrenuvši u lijevo, komunistička diktatura, ako su joj njeni vlastiti lijevi elementi izgledali summjivi? — Odgovor na ovo pitanje mi ćemo badava tražiti wu službenoj publicistici; ali ćemo ga naći u lijepoj književnosti, koja se otada posvećuje prikazivanju i izradjivanju epohe Petogodišnjeg Plana.

Nova etapa sovjetske književnosti odlikuje se već i dovoljno oštrom promjenom tem4. Stvaralačku Фаптаг1ји штајепика пе родstiču više dogadjaji iz gradjanskog rata, ili iz života sela m doba »pauze« NEP-a; sada daje materijal za nova djela »Pjatiljetka«, sa svojom. industrijalizacijom i kolektivizacijom. Kao nekada gradjanski rat, tako je sada ostvarivanje jednog grandijoznog komstruktivnog plana uvuklo u svoj vrtlog milijone čovječanskih sudbina. Već samo magomilavanje ovih, medju ikojima je bilo vrlo mnogo tragičnih, moralo je prikovati za sebe pažnju kmjiževnik4 i pisaca. Pri bližem proučavanju djeli ove move perijode Revolucije pada prije svega jedna osobenost u oči: dok su djela prve perijode Revolucije bila u svojoj suštini opiimistička, djela ove druge perijode su — po svom osnovnom tonu, takoreći podsvjesnom, — pesimistička. Ovaj pesimizam udara utoliko više u oči što se u tim djelima epohe »Pjatiljetke« govori mmogo o »entuzijazm:u mas4«. Samo, govore o tom drže direktori i drugi rukovodioci veli-

260