Nova Evropa

ostao u selu Bilbijama, ih poljani Bilbija, i od mjega је izvedem veliki rod Bilbija.) Nanin otac bio je vrlo lep, krupan, i vrlo bogat čovek: imao je mnogo zemlje i blaga, a bio jedinac u roditelja. Po uzrastu, naravi, naročito po kovrčavoj kosi, Gavrilo ie bio sav sličan dedu Vasi, poznatom takodje borcu iz ustanka, a ostala Pepina i Nanina deca starim Principima. Nanina mati Milica bila je rodom iz sela Peulja, od plemena Galića, koji su nekad bili vrlo bogati i čuveni ljudi, a kojih i danas ima mnogo; ona Je imala troje dece: dve kćeri, Nanu i Amu, i jednog sina. Vasilija (Špiru). Nani je mati umrla još dok je mladja sestra, Ana, bila u kolevci, i to u najboljoj snazi i u najlepše doba; a ona je kao dete morala da beži za vreme ustanka u Dalmaciju. Nakon ženine smrti, Namnin otac se ponovo oženio, te je ona stekla maćehu, koja je bila ala i goropadna žena, tako da su se na Naninu mladost nemilosrdno sručile medaće svake vrste. Ali to još nije bilo sve: uskoro je ona izgubila i jedimog brata, iza koga je ostalo jedmo jedino muško dete, po imenu Stojan, treće koleno Mićića u kojem se radjalo samo po jedno muško dete; ali je sam Stojan imao velik (porod : jedanaestoro dece; petoro muške i šestoro ženske, ı još je u životu. Nažalost, za toliko brojnu porodicu nastali su sada teški dani, zla vremena. i nerodne godine, pa tako i mnogo. patnje. Razumljivo je dakle da se iz takve kuće i takvih painji morala roditi i razviti čelik-žena, biće bezgranične hrabrosti, sa snagom za dve i tri žene, a junačkim srcem za celu jednu hajdučku družinu.

Osrednjeg rasta, crne masti, ozbiljna i bleda lika, spretna u svakom poslu, i hitra, a otvorena i slobodna, СаутМоуа апајка је klasičan primer naše žene-junaka; od nje je sin nasledio najvažnije svoje osobine, najizrazitije crte karaktera: odlučnost i nesalomljivu volju, pregalaštvo i duh osvete i Њима. Zato se za Principa može reći da je bio, u najboljem smislu te reči, sin svoje majke. Stoga je i u skladu s herojskim pojimanjem materinstva, kad mi Je — u suton једпе јијвке noći, povodom jedne Gavrilove godišnjice, pokazivala mesto u svojoj staroj čadjavoj kućici gde se rodio njezin slavni sin. Kad se njome oženio (1881) iz ljubavi, Pepi je bilo trideset a Nami sedamnaest godina.

Gavrilov otac, Pepo, sušti je kontrast svojo} ženi. Malena rasta, okošt, crvena preplanula lica, on je svojom pojavom i Катактеmom ublažavao oširinu crta svoga junačkog druga. Priroda se poigrala s ovim meobičnim supruzima: raskošno je wikrasila ženu osobimama muškarca, a čoveku podarila meke, dobrodušne crte žene.

332

а