Nova Evropa

Ali, i najveće »mahere« i »organizatore« Život ponekad brutalno demantuje. Tako se dogodilo da je, tek što je Stalji (10. marta) održao svoj govor pred Kongresom, došla (15. marta) okupacija i aneksija Češke, koja je iz temelja promijenila medjunarodnu situaciju! Poljuljana je i Staljinova teza, da »nas ništa ne ugrožava«, i u toku od pet dana iščezle su perspektive 10—15 godišnje izolacijonističke politike. Pomemja je bila tolika, da na Kongresu (koji je trajao još 15 dama) niko nije smio govoriti o posljedicama 15. marta. Ali je uskoro zatim došlo do pregovora o englesko-francusko-ruskom savezu, i Staljin je prihvatio program streljane desne, nacijonainoruske, pozicije (Buharim-Rikov-Tuhačevski-J akir-Uborevać): što iješnji savez sa demokratskim zapadmoevropskim silama; iako se već po njegovoj taktici u pregovorima moglo vidjeti, da je ta akcija za mjega samo mamevar, a ida je u osnovi om ostao vjeram svime programu. neutralnosti. Sve govori da su današnja Rusija i Kremlj još uvijek zauzeti svojim wnutarnjim poslovima i obračumima. No bilo kako bilo, Rusija će se svakako morati postarati da nadje ili dobije krupne kredite za dovršenje svoje industrijalizacije i svoje privredne rane spreme, jer sa tehnički nedovršenom rekonstrukcijom svog marodnog gospodarstva, pri velikom socijalnom mezadovoljstvu seljaštva i radništva (razočaranmih rezultatima Revolucije i izmučenih beskonačnim dažbinama i žrtvama), ona me može da udje u kakav velik rat, bar me dobrovoljno. A bez ovake jedme velike, mnogomilijardne ekonomske iransakcije, mi nismo sklomai u raznim pregovorima, nesamo političkim nego i vojnim, gledati drugo i više nego pripremmi stadij, ako ne i samo manevar.

Savez Rusije sa Njemačkom, koji je u. posljednje vrijeme aizazvao toliko čudjemja, treba takodjer posmatrati s ove tačke gledišta, i ne treba ga precjenjivati. Već tako jasno izražena očigledna želja Rusije, da izmedju sebe i Njemačke postavi male i srednje baltičke države, razdijelivši iprije toga u savezu s Njemačkom Poljsku, te dobivši zajedničku »eMmnografsku« granicu, najbolje pokazuje buduće tendencije, da i ne spominjemo osiguravanje Domorskih i zrakoplovnih bazi, te cijelu ostalu diplomatsku igru. Privredna pitanja igraju svakako, mesamo u unutarnjoj već i u spoljnoj politici Rusije važnu ulogu. Nedovršenost ekonomske rekonstrukcije jača neizbježno izolacijonističku ı neutralističku struju. Staljin je pobijedio boreći se protiv Trockijeve i Zimovljevljeve + nije revolucijonarne imtervencije Rusije u Evropi. Ostaje sada da pobijedi i u borbi protiv linije demokratske intervencije.

371