Nova Evropa

ideje radnike u zemiji, u kojoj stvarno proletarijata još i nije bilo. I ta na oko paradoksna ideja, koju je Ljenjin tvrdokorno sprovodio u život, konačno je ipak pobijedila, iako u jedinstvenoj situaciji i pod jedinstvenim istorijskim uslovima. — Da stvori svoju revolucijonarnu armiju, Ljenjin je na početku vršio posao svog vlastitoS aSitatora, pogotovo kada se iz Kazana preselio u Petrograd. Neumorno je obilazio radnike po tvornicama i radionicama, ispitivao ih O njihovu životu, o radnim uvjetima, nadnicama, medjusobnim odnosima, i t. d., što mu je sve dalo dragocjenu gradju i dubok uvid u psihu ruskog radnika i čovjeka, da je kasnije mogao tako suvereno vladati narodnim masama. Kao malo koji narodni vodj upoznao je ljudski materijal s kojim je imao raditi. Izučavajući uz to i opće društvene i privredne prilike, on Je već godine 1899 izdao svoje značajno djelo o razvoju kapitalizma u Rusiji, koje je na početku ovog stoljeća postalo priručnikom za mlade revolucijonarne marksiste, za upoznavanje nesamo industrijskih već i adrarnih odnos4. To djelo još mladog Ljenjina nosi na sebi već sva obilježja njegova duha: na jednoj strani sitni, detaljni rad, sabiranje i najmanjih i najneznatnijih podataka; a na drugoj, smjela i sugestivna sinteza.

Ali je slavno i osnovno za Ljenjina bio praktični rad, na koji je usmjerena cjelokupna njegova djelatnost; u prvom redu, na osnivanje partije. Njegovo je mišljenje: »Mi ne smijemo sa stvaranjem radničke partije čekati dok postignemo političke slobode; ne, mi ne smijemo, jer Zaostajemo za Evropom za stotinu godina, čekati s organizacijom naše stranke dok buržoazija zahvati vlast. Ne, odmah, pod jarmom carizma, pod izuzetno teškim uslovima, moramo stvoriti samostalnu socijalističku klasnu partiju, koja će se u isto vrijeme boriti podjednako protiv carizma kao i protiv buržoazije...• Njegova je glavna zadaća bila, da ekonomsku borbu radnika prevede u političku, a to prevodjenje trebalo je. da obavljaju profesijonalni revolucijoneri, avangarda proletarijata, koja će se koncentrirati u elitnim trupama same partije. Revolucija nije stvar amatera nego tehničar4, a obrazovanje tih tehničara prvi Je uvjet za uspješno izvodjenje revolucijonarnih zahvat4. Ti tehničari su one »bakterije revolucije« o kojima on SOVOTI.

270