Nova Evropa

puno osamiljen. Jedan pariski šaljiv list obećavao je pola kraljevstva onome ko uz Ljenjina, Zinovjeva, i Kamenjeva, pronadje još i — četvrtog boljševika! U toj svojoj osamljenosti izradio je Ljenjin svoje teze o odnosu radnika prema imperijalističkom ratu (1907). Тај да je problem naročito interesirao, i on medjunarodnom proletarijatu stavlja u dužnost, da u slučaju rata svim silama iskoristi privrednu i političku krizu, kako bi požurio slom kapitalističke dominacija. I kad je konačno rat (godine 1914) izbio, te kad su socijalističke stranke — zajedno sa Drugom Internacijonalom — likvidirale svoj raniji, na brojnim kongresima utvrdjeni, antiratni stav, Ljenjin je ostao na svom stanovištu: da imperijalistički rat treba pretvoriti u gradjanski rat. I kroz sve godine rata, odnosno do 1917, Ljenjin je nastojao, da za ovo svoje stanovište pridobije što veći broj pristaša. Februarska Revolucija u Rusiji konačno mu je omogućila, da svoje ideje praktički primijeni na terenu, te da svoje djelo prenese sa pisaćeg stola medju milijonske ruske gomile. Na putu u domovinu zaustavio se je Ljenjin u Štokholmu, gdje mu Radek kupuje nove cipele, da bi bar sa čitavim potplatima stupio na obećanu zemlju svoje Revolucije.”

III

Ljenjin je shvatio, da je svaka politika borba. Svaki politički čin nastaje iz političke borbe, i svi se ljudski odnosi mogu svesti na alternativu: prijatelj — neprijatelj. Svaki politički čin, prema tome, ima dvostruko značenje: da uništi neprijatelja, i da ostvari svoj cilj. A ostvarivanje cilja — odnosno novog političkogč stanja — proizilazi stvarno iz odnos4 društvene borbe uopće. Medjutim, šta je mogao Ljenjin politički poduzeti u jednoj privredno, kulturno, i socijalno zaostaloj zemlji, u kojoj radnici, njegovi nosioci revolucije, sačinjavaju iščezavajuću manjinu? — On je iz godine 1905 crpao skupocjeno iskustvo: proširio je svoje dotadanje shvatanje o »diktaturi proletarijata« i na ostale siromašne slojeve, prvenstveno na selo. Godine 1905 pucali su vojnici na radnike, a ti vojnici su većinom, skoro isključČivo, bili seljaci. Šta dakle ima da se radi? — Treba oduzeti zemlju posjednicima i dati je seljacima, te tako u njima

274

бе