Nova Evropa

bio zagonetan i njegovoj bližoj okolici. Tako je on sam zabilježio, da je u očima svojih pristaša bio: autokratičan, birokratičan, formalističan, centralističan, jednostran, tvrdoglav, uskogrudan, sumnjičav, i nedruštven. Lijepa zbirka epitet, od kojih svaki pogadja tek neke spoljne karakteristične osobine Ljenjina. Van svake sumnje, on je bio problematična narav, sa složenim duhovnim životom, kojim se njegovi današnji epigoni odista ne mogu pohvaliti. Tom krutom revolucijonarnom praktičaru odricali su svaki intimni, lični život; a ipak čitav niz epizoda svjedoči upravo protivno. Njegovi najbliži prijatelji ističu, da u općenju nije bio ni (GL 1 ukočen: naprotiv, da je bio ljubazan i rado se smijao, da je volio malu djecu i mlade mačke, s kojima je znao satima se igrati. Priča se jedna anegdota o njemu, koja ga prikazuje sasvim drugčije nego revolucijonarna konvencijonalnost: jednom, u lovu na lisice, istrčala je pred njega lisica, i Ljenjin je naperio pušku; ali je zastao jedan čas, što je bilo dovoljno da lisica strugne u grmlje. »Zašto nisi pucao?« — pitali su Sa ostali lovci. »Bila je tako lijepa«, — odgovorio je Ljenjin.

lako nije imao toliko smisla za duhovne proizvode kao Lunačarski ili Trocki, Ljenjiin se nije negativno odnosio prema umjetnosti: ali je priznavao, da mnogo toga ne razumije, naročito u likovnim umjetnostima. Moderna ruska literatura, koja je izrasla na tlu Revolucije, nije ga privlačila. Djelo Majakovskog »150 milijona«, za njega je bilo izvještačeno i površno. Više razumijevanja imao je za Erenburga i Damjana Bijednog. Ali je radije čitao starije pisce, medju kojima mu je bio naročito drag Puškin. Dostojevski Je za njega reakcijonar, a oduševljenje za njega izgledalo mu je kao prikrivena kontrarevolucijonarnost. Volio je poznati roman Černjiševskog, »Što da se radi&; a od Francuz4 je rado čitao Viktora Iga (Hugo) i Belgijanca Ferharena. Za vrijeme Rata privlačio ga je Barbisov roman »Oganj«; a dok je ležao bolestan, čitali su mu djela Ščedrina, Londona, i Gorkog. Poseban odnos imao Je prema Tolstome. Ideje Tolstoša za пјеба su nesreća za Rusiju: ali Je ipak priznavao njegovu veličinu, osobito ondje gdje Tolstoj prikazuje prilike i raspoloženja seljaka. On je Gorkom oduševljeno govorio o Tolstome, tu-

281