Novi Pazar

se arapsko pismo pored latinice i ćirilice uvede u službenu upotrebu. ..Do danas je u našoj domovini službeno uvedena latinica i ćirilica, dočim arapskom pismu, kojim se služimo mi muslimani, nije bilo mjesta. Ovaj se postupak ne može ni na koji način opravdati i ne znaci ravnopravnost, nego zapostavljanje nas muslimana, kojima je arapsko pismo tradicionalno" (Muallim 1911: 34). Istim se pismom tražilo i da se svi putokazi i ostala obilježja pišu ovim pismom, jer iako mlađi naraštaj uči latinicu, stariji muslimani osim arapskog ne poznaju nijedno drugo pismo. Uvođenje ovog pisma u službenu upotrebu je i pokazatelj da na ovim prostorima žive i muslimani, jer je arapsko pismo obilježje muslimana. Koliko je arebica bilan upotrebi može se takoder vidjeti iz ovog pisma koje je objavio list Muallim gdje se kaže „mi bosansko-hercegovacki muslimani nismo prije okupacije ni u prakticnom životu znali zakakvo drugo pismo osim za arapsko, kojim smo se u svakom pogledu služili" (Muallim 1911: 36). Ovaj zahtjev nije prihvaćen, о njemu se cak nije ui vodila posebna, već samo usputna rasprava. Arebica, medutim kod nas nikada u potpunosti nije izbacena iz upotrebe. Ona je uvijek postojala kod, doduše, veoma rijetkih pojedinaca, najčešće muslimanskih vjerskih lica, koji su je njegovali. Ostale su sačuvane knjige koje je u svojoj mektebskoj 7 nastavi, i nakon Dmgog svjetskog rata, koristio Ismail efendija Filibalić, imam novopazarske Bor džamije. Sve su one napisane arebicom. Hafiz Abdulah Kacapor, imam Hajmdin džamije u Novom Pazaru, je hutbe, ali i druga predavanja, sve do svoje smrti pisao iskljucivo arebicom. Mnoga od tih predavanja su sacuvana u rukopisu. I ostali vjerski službenici i džamijski imami, ne samo u Novom Pazaru, već i na čitavom prostom gdje su živjeli Bošnjaci, su duboko u drugoj polovini XX vijeka koristili arebicu kao jedino pismo pri pisanju prvenstveno vjerskih predavaja. A mevlud, kao najpopulamije djelo alhamijado literature, redovnim prestampavanjem takoder je cuvao arebicu od potpunog zaborava. I danas se na većem dijelu našeg govomog područja, na mevludskim svečanostima, iščitava mevludski tekst napisan arebicom. Ona je tako postala pismo koje je u jednom trenutku zabranjeno, ali se ipak zadržala u upotrebi, doduse minimalnoj.

7 Vjerska nastava koja se najčešće održava u džamijama.

126

40/2017

Fuad Baćićanin