Omladina
Broj 12
OMLADINA
Strana 7
7 ; Vida) e kulk,esoq ždrela
•NOVA JUGOSLAVIJA. je vodeći naš časopis za politička i društvena pifanja.
U najnovijem dvobroju 11-12, pored aufenfično donešenih deklaracija dr. Šubašića i maršala Tifa, nalaze se članci domaćih (F. Mahina, R. Lalića, N. Petrovića) i stranih aufora: proj. A. Voskresenskog, bivšeg narodnog poslanika, opunomoćenika Nacionalnogkomifeta narodnog oslobodjenja (rčke Andrea Djimas-a, te Ilje Erenburga. U »Pregledu«, pored hkhomentara i bilješki o aktuelnim vojnim | političkim dogadjajima na sfrani i kod nas, nalazi se izvoran teksf zdravica g. Čerčila i maršala Tifa sa sastanka 12 augusta ua Mfaliji. Donešene su izjave gg. Šubašića Cankara i Save Kosanovića poslije njihovog boravka na slobodnoj teriforiji,
Milovan Djilas, urednik »Nove Jugoslavije, foplo i neposredno donosi drugi dio svojih dojmovya sa pufovanja po Sovjetskom Savezu o moralnom lika sovjefskih ljudi, pod naslovom: »Kod Crvene armije«.
*
KNJIŽEVNOST, literarno-umjetnički časopis, uskoro će počefi izlaziti. Časopis freba da okupi oko sebe iskusmije Rknjiževnike i umjefnike i da posluži kao žarišfe već postojećeg obimnog stvaralačkog rada — kako se kaže u obavještenju. »Književnost+ će nastojati da podigne nivo književnog stvaranja, da u kulfarni živof unese pravilna shvafanja, briga o čistoći književnog jezika ifd.
Časopis će donosifi sve vrste književnih i umjefničkih priloga, prikazivafi sve „objavljene književne i umjefničke radove, i bavifi se svim pitanjima kulfurnog živofa. Uredjivaće ga poznati pjesnik, bivši urednik »Umjefnosti i kritihe•, Radovan Zogović. U redakcionom odbora se nalaze Mile 'Klopčić (Slovenija), Jovam Popović (Vojvodina), bivši urednik »Sfožera«, Ivo Frol (Hrvatska), Branko Čopić (Bosna), Puniša Pzčrović (Crna Gora), M. Panić-Surep (Srbija), Venko Markovski (Makedonija), Čeda Minderović i Eli Finci.
Omladina, koja čini veliki dio falenafa koji se tek javljaju — čijem formiranju • Književnosf« fčreba da pomogne — sa velikim inferesom i radošću očekuje prvi broj •Književnostis.
*
Izišao je 33, septembarski, broj OJEana AnfiJašističkog fronfa žena Jugoslavije: • Žena danas», koga uredjuju Mitra Mifrović i Olga Kovačić.
Kao i do sada, sadržaj i ovog broja je obilan i raznovrstan. Pisanu riječ dopunjuje grafika Djordja Andrejević-Kuna, crtež P. Karamafijevića i fofografije. x»
Izdavačko preduzeće liferafure na inostranim jezicima (Moskva 10944), izdalo je na našem jeziku četiri brošure: » Žastava« Valentina Kafajeva, • Postali smo drugi ljndi« Benjamina Kaverina, •Malik Gabdalin« 'P. Skosireva i 1. svesku najkarakhferističnijih epizoda iz borbi običnih sovjefskih ljudi za O Domovine od njemačkih fašističkih osvajača: » Ima ih bezbroj«.
Odgovaraće njemački fašisti za oskvrnuće Puškinova groba
Državna komisija Sovjetskog Saveza za istraživanje zločina njemačko-fasističkin osvajača izvršila je od 20 jula do | augusta 1944 istragu pljačke i zločina njemačkoJašističkih osvajača u „Puskinovom zabranu" i ustanovila: da je svijesno i namjerno izvršena pljačka i oskvrnjenje „Puškinovog zabrana" Akademije naaka SSSR-a.
Aleksandar Sergejević Puškin, genije ruske poezije, rodio se u Moskvi 1700, a umro 1837. U tom vremenu i u životu i u umjetnosti odvijali su se prelomni dogadjaji. Bilo je to vrijeme borbi izmedju Starog i Novog. Zbog svog aktivistićkog stava u životu ı umjetnosti, visoke kulture ı talenta Puškin je zauzeo u ruskoj pocziji najistaknutije mjesto — postao je genije ruske poezije. Pored »Borisa Godunova, »Jevgenija Onjegina— poznata šu mu djela: »Kavkaski zarobljemik«, »Vodoskok<, »Cigani«, novela » Kapetanova kćie i istorijsko djelo: » Povijest Pugačevljeva ustanka. Na sve kulturme jezike preveaćna su njegova djela. Akademija nauka SSSR-a cuvala je u državnom »Puškinovom zabranu•, na drevnoj pškovskoj zemlji, uspomenu koja je sovjetske ljude napajala snagom kulture, U prvim mjesecima rata njemački tašisti digli su svoju poganu ruku ı na ovu svetinju ruske kulture.
U augustu mjesecu 1041 pretstavnik njemačke vojne komandature Oberrteldbebel Osten Finkel otpočeo Je pljačku dragocjenosti u Puskinovom muzeju. On Je u više mahova dolazio u muzej i odnosio ız njega što bi mu se dopalo — slike, namještaj i knjige. A u jesen 1045 njemački komandant »Puškinske vojne komandature« Trajbholc pripremio je i evakuirao automobilima u Njc· mačku sve dragocijenosti muzeja. Žimi te godine inžinir Josip Omel otpočeo Je sječu vjekovnog borovika » Puškinovog zabrana.
Osim tbga Nijemci su pljačkali mjesno stanovništvo, izrugivali se ruskim ljudima i ubijali ih. Major Zanger je to lično radio. Sa naročitim sadizmom Nijemci su strijeljali Cigane, medju njima Žeue i djecu — samo zato Što Su Cigani,
Krajem februara 1044 progonjeni od Crvene-armije sa svete ruske zemlje Nijemci su »Puskinov zabran« pretvorili u utvr. djenjć., Od kuće (+•Kućica Puškinove dadilje«• od Arine Radionovne) kojoj je Puškin pisao »•Godunova« i »Onjegina« Nijemci su sagradi veliki bunker od 5 naslaga. Na teritoriji parka napravili su rovove za vezu. Sve to nije im pomoglo. Crvena armija oslobodila je Puškinske Gore.
Otstupajući Nijemci su spalili Puškinov » Dom-muzej•. Digli su u zrak Svetogorski manastir, srušili njegovu glavnu crkvu drevni Uspenski »sabor«, koji je sagradio Ivan Grozni. Pioču za spomenik Puškinu oni su razbili i bacili na smetište. Oni su minirali svu okolinu sa oko 3.000 mina. Pod sam pjesnikov grob podmetnuli su ogromnu količinu eksploziva računajući da će pri prvom neopreznom koraku sovjetskih ljudi doći do eksplozije. Spomenik pjesniku trebao je, prema zločinačkoj zamisli Nijemaca, postati klopka i grob za mnoge sovjetske ljude.
Slično su učinili s grobom „Lava Tolstoja u Jasnoj Poljani. Oni su razorili dom Čajkovskoga, unakazili su kuću Čehova u Taganrogu. Slično su radili s kulturnim svetinjama u Poltavi i Kanjevu, u Novgorodu, Polocku i Lavovu. Oni su spalili grob Tarasa Ševčenka na Dnjepru,
Članak o vandalizmu njemačkih fašista nad kulturnim spomenicima u zabranu Puškina, »Izvestija«, od 20 augusta, završava: »Sya bol ruskoga srca, gnjev milijuna sovjetskih ljudi, sruši će se na glave hitlerovaca. Ovaj gnjev naoružan je ruskom kulturom, jer Nijemce tuče ruski čovjek, odgojen na Puškinu, jer sovjetski temkovi i automatske puške pretstavljaju sada na ratištu nadmoćnost sovjetske kulture... Sve će u potpunosti biti podnešeno ma isplatu i u tom spisku ubistaya, razaranja, uvreda naći će svoje mjesto i Puškinov grob, obeščašćen od hitlerovaca.«
» OMLADINSKI BORAC, list Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvafske, broj 28 je jedan od najboljih brojeva do sada. U sadržaju sn zahvaćena najakfuelnija pitanja i napori omladine Hfvafske}u narodno-oslobodilačkoj borbi, Odlikuje se po načinu obrade i likovni.n prilozima.
Pored članka general-majora Pavla Jakšića, dr. Z. Sremeca, objavljena je jedna pjesma V. Nazora iz zbirke »Pjesme parfizanke«. U vezi s 130-godišnjicom vana Mažaranića štampan je odlomak »CČefa« iz II pjevanja • Smrt Smailage Čengića«. Srefno je izabran, po svom vaspifnom značaju, ulomak govora M... Kalinjina »O nehim pitanjima agitacije i propagande-.
*
Broj 5 + Riječi omladine« (organ afifašističke omladine Bosne i Hercegovine), koji je izišao 10 septembra, donosi bogaf i raznovrsan ma ferijal. Veliki dio sadržaja posvećen je pripre mama bosansko-hercegovačke omladine za njem 1 kongres. Medju ostalima naročito se ističe članak prefsjednika ZA VNOBIH-a, druga KecmanovićaDjede, ·zafim člamak druga Hasana Brkića: »Izgradjuje se nova Jugoslavija». Osim podafaka iz omladinskih organizacija u ovom broju »Riječi omladine+« donesen je odlomak iz knjige »HHeroji Krasnodona« (prevod s ruskog) i priča za djecu: »Pioniri i avijatičari- od Branka Ćopića.
x
U Akademiji nauka Sovjefskog Saveza ubrzano se radi oko sasfavljanja pramafika slavenskih jezika. Spremaju se gramatike poljskog, srpsko Mrvafskog, češkog i bugarskog jezika. Ažademih Deržavin već je završio rad na bugarskoj gramatici. Osfale će bifi sasfavljene krajem ove godine.
*
Poslije frogodišnjeg prekida, Kijevsko filmsko poduzeće započelo je pomovmo s radom. Već je snimljen film: » Nepokoreni« od Borisa Robatova. U filmu se prikazuje junački ofpor stanovništva
Donbasa profiv njemačkih fašističkih okupafora. *
Preko 30 umjefnika, književnika i javnih radnika Dalmacije, od 18—10 decembra prošle godine u Hvaru, održali su svoju prvu konferenciju ma kojoj su, pored ostalog, posebno raspravljali o načinu čuvanja naših spomenika za vrijeme rafa. Sfupilisu u redove Narodnooslobodilačke vojske, odbora i masovnih organizacija i odafle pazili da se spomenici ne unišfavaju i ofadjuju. Pred zbirkom sfarina u Visu i umjefninama s Hvara, danas sfražari parfizanska straža,
Umjefnici, književnici i javni radnici upufili su jedan proglas ma narod i Narodno-oslobodilačke odbore, naročifo ma one u okupiranom dijelu Dalmafinske oblasti, da bdiju i nadziru sve ome, kojima su povjereme rizmice, arhivi i knjižnice. U proglasu se kaže: »Te sitne amjef ine većinom su rad naših domaćih majstora i imaju za nas, pored umjehničkog i nacionalno značenje. (ne pofvrdjuju vjekovni slavenski izraz ove oblasti i mi ih me smaframo praznim dekorom, kao bivši jugoslavenski vlastodršci... Spasili smo svoju narodnosf, ponos i ljubav za slobodu; dužni smo da sačuvamo i svoju kulfurno-umjetničku bašfinu, koju nifho ni ofefi ni krivotvoriti ne može.
boko usadjene snage, pune samoprijegora i odlučnosti
već davno izgubili korjen. Oni su...
za narod bili
(Drama u 4 čina, — Prevod: R. Zogović i R. Lalić. Redatelj: Vjeko Afrić.)
Ova drama sovjetskog pisca Leonida Leonova nagradjena je Staljinovom nagradom za književnost, Ona je pomikla, kao i bezbrojna divna djela sovjetskih ljudi, u otadžbinskom ratu, u «danima velikih, odlučujućih bitaka godine 1042. Ona otslikava jedno doba čiju su veličinu izgradili — kao jedan — svi sovjetski ljudi u vrijeme fašističko-njemačke istrebljivačke najezde.
Suprotno želji fašističkih istrebljivača, najezda je
u sovjetskom čovjeku razbudila najplemenitije osjećaje prema sovjetskoj domovini i pokrenule u njemu du-
i kida
dy. KRT7=
u obrani rodne grude, Prosječni sovjetski gradjaninintelektualac (ulogu Ivana Tihonovića, ljekara, igrao je Ljubiša JoVadbvie: ulogu njegove žene, Ane Nikolajevne — Olga Malešević) spreman je da se zbog časti i interesa domovinskog rata odrekne i svoga sina»nevaljalca• (ulogu sina Fjodora igrao je Vjekoslav Afrić), dokle god iz njegovog držanja izbija nezdrav odnos prema otadžbinskom ratu. Ali tim jače je izbila na vidjelo njihova roditeljska ljubav, kad su sc uvjerili da njihov sin, zajedno s najboljim sinovima rodjene domovine, s rukovođiocima i članovima Boljševičke partije, daje sve, pa i život, za otadžbinu.
»Tako ogroman i surov rat, tako podmukao neprijatelj, oživio je otpatke bivših klasa i slomio ljude slabog karaktera, Ali to su bili pojedinci, a ne struja, organizacija, ili pokret, kao što je bilo u ostalom svijetu. Nijemci u SSSR-u su mogli ovdje-ondje stvoriti špijune, ali ne i kvislinške vojne 'organizacije ili vlast... »nacionalisti«, koje su dovukli sobom, došli su u zemlju koja ih nije više poznavala i u kojoj su
Nijemci gori od Nijemaca—ljudi koji st naučili jezik naroda da bi lakše mučili narod i olakšali posao osvajačima.« (M. Djilas,)
Bezkičmenjaka Kokoriškina je igrao Joža Rutić,a Fanjunina — iz mrtvih — njemačkog ulizicu, — Nikola Popović. Sotonu iz Gestapo-a igrao je Milan Vujnović, komandanta grada, Vibela, Junus Medjedović,
Sovjetski ljudi, kroz više od četvrt vijeka, nerazdvojno su povezali svoj Život i svoju sudbinu sa SSSR-om. Oni bezgranično vole svoga vodju i vojsko vodju druga Staljina i tu ljubav nije mogao niti će moći ko poljuljati. To im je dalo snagu koju njemačka najezda nije mogla slomiti. Najezda je pokazala čitavom svijetu nesavladivu snagu zemlje Sovjeta.
Članovi kazališta Narodnog oslobodjenja — medju kojima ima dosta mladih, kroz borbu Wzdignutih, glumačkih talenata, nastojali su »Najezdu« izvesti što vjernije, — umjetnički što bolje.
Premijera je data u čast dolaska Crvene armije na našu granicu,