Ošišani jež

OVAKO JE LAKŠE

Prije neW dan čitam oglas Ргеduzeća za društvenu ishranu. Reklamiraju svoje „prehranbene objekte”. Vele: „Kulturna usluga...“ i tako dalje. Vala, željan sam kulture svake vrste, pa da probam i „kultume usluge”. Postao sam abonent jednog „objekta" i prvoga dana sjeo za jedan zaseban sto da sačekam prijatelje koji se tu hrane. Alo! Molim jedno pivo! doviknem kelneru. On se i ne osvrće. Prolazi opet pored mene i ja mu ponavljam molbu. Kao da ne čuje. A-ha pomislih ovdje je kultuma usluga i, misle, možda, da je kultumije govoriti stranim jezikom. Počnem da poručujem plvo na svim mogućim jezicima na kojima sam znao da skrpim ovu porudžbinu. Prolazi tl on pored mene i dalje kao pored turskog groblja. Sta ga znam, možda je ovaj kelner za orijentalne jezike, a ja na njima baš ništa da sWepam. Drmnem ga u prolazu za rukav i počnem prstima da objašnjavam. On se obrecnu na mene, skresa mi nekoliko fraza u najčistijoj ćirilici, a ja mu primijetih da nije baš tako kulturan. Pokazaću ja vama da sam fis-kulturan! dreknu on. Sta ćete za tim stolom, kada tu nije red. I on me stražamo sprovede tamo gdje je „red” i ode. Naljutio se. Sćućurio sam se na novom mjestu kao poWsao vrabac. Razmišljam o kultumoj usluzi, ргеbacujem sebi možda sam čovjeka nečim i uvrijedio, kad osjetih da mi nešto curi niz vrat. Osvmem se. To dmgi kelner sipa čorbe za naš sto. Izvinjavam mu se što sam nezgodno sjeo i molim: Nemojte baš za vrat, goličIjiv sam kad mi curi niz kičmu.

Ako tako treba. izvol’te sipajte u krilo, ja ću stisnuti noge pa kašikom mogu i iz krila da pokusam. I on se naljutio kaže da tjeram šegu sa njim. Eto, kakav sam ja čovjek, nemam iijepo ophođenje sa Ijudima. Siguran sam da je otišao slomljena srca i požalio se ostalim kelnerima zbog moje gmbosti. Svakako, oni vršioci kultume usluge, pa da budu tako maltretirani i zlostavljeni od jednog nevaspitanog varvarina! Svi su se rasturili, postali turobni, duboko uvrijeđeni i neće s nama ni da razgovaraju, јег, naravno, mi to i ne zaslužujemo. Bio sam formalno postiđen i potišten zbog svog grijeha. Potražih upravnika, da mi on izdejstvuje kod kelnera praštanje. Dobar neki čovjek, obećao da će se založiti za mene, a uzgred mi u povjerenju reče kako oni nisu baš . tako osjetljiva srca. Ali ja sam potcijenio njihovu kulturnu uslugu! Eh, vi odmah sve povjerovali! To je samo tako pisalo u oglasu. Znate, lakše je štampati reklamu o tome nego se tmditi da kod svakog kelnera izgradimo kultumu uslugu. Kultura je, brate, nešto staro. Stvara se vjekovima, nemamo mi za to vremena.

—! А zašto mora da se sjeda u špalirima? Pa i to što je lakše. Uštedi* se svakom kelneru za vrijeme ručka po nekoliko stotina когаčaja. A da 11 i sipaju zavrat čbrbu zbog toga što je lakše? Naravno, olakšanje je u principu: ne vezivati tanjirske snage. A vaša je greška što ste poturili vrat umjesto usta direktno. Tađa mi je postalo mnogo štošta jasnije. Upitah na kraju: Zar nije lakše da vi primate samo pretplate, a mi da se hranimo na drugom mjestu? Upravnik me potapša po ramenu: Tako je, dragi druže! Vidim da ste shvatili svu težinu našeg posla. To bi bilo idealno rješenje za sve uprave menza, ali, nažalost, ne vlađa još kod naših pretplatnika svijest o tome da treba olakšati svome bližnjem. V. K.

MOTORIZOVANI JEZIK

Još prve laste nisu ni doprle đo Bačke Palanke, a iz Poljoprivredno-mašinske stanice p>očeli da odlijeću trudbenici: glavni mašinista, najbolji brigadir, radnici i službenici. A nikakvog strašila nije bilo. Jedino što direktor stanice Marinko Despotov ima dlaku na jeziku. pa se u govoru često spotiče o jače izraze. I zbog te Marinkove dlake na jeziku, za dlaku da se stanica potpuno ispraznl.

BRZINA NIJE VRADŽBINA

Uprava za izgradnju zadružnih domova u Svetonikolskom srezu koja je prije tri mjeseca svečano sastavljena i ovjekovječena na jednom polutabaku, riješila je da umnoži formuiare sa natpisom: „Nemamo vremena." Jedan primjerak formulara se odmah zakači na svaki prispjeli dopis i vraća na teren. Seljaci su, međutim, zasukali rukave, pa postoji opasnost da će izgraditi domove, čime bi ova najnovija administrativna tvorevina bila ozbiljno dovedena u pitanje, i to prije roka i vremena.

SALONSKI KONJI

Naši stručnjaci za konjarstvo s naročitim interesovanjem prate eksperimente apatinske SeIjaeke radne zadruge, koja je ovih dana počela da odgaja specijalnu vrstu tzv. salonskih konja. Ovi blagorodni konji su smješteni. vjerovatno iz naučnoeksperimentalnih razloga. u jednu od najmodernijih zgrada u Apatinu, sa parketiranim sobama, roletnama i drugim konforom. Apatinci. doduše, smatraju da je vrlo teško tamošnje sasvim obične kopitare pretvoriti u salonske konje, ali vjeruju da se parketirane sobe mogu vrlo lako ргеtvoriti u štale.

MENZAŠKI

JEŽEV RAPORT EXPORT - IMPORT

Na Zapadu vrijedni gosti prave „pojas sigurnosti"; pa čim jače čvor pritegnu mušterije za vrat stegnu. Stigle pertle nek ih grat ko fabrike zatarabi, slobodno neka bira ako sebe da ušn ; ra. Kad u prahu dođu jaja ode mnogo uređaja: inkubator, USA-sprava, svoj posao otaljava.

I žilete, finu robu, spremili su za diobu, uvoznici baš ne kriju da nasuvo samo briju. Kisela su mnoga lica i od guma-žvakalica: Ijepljive su, zato strepe јег su baze za njih lijet ТГ dolijeće, kao strijela, štos češijeva raznih feia; brzo leti. a gdje stigne tu se kosa uvis digne.

Duvan riješi čim došeta problem suvereniteta: on se sada u dim svec a sloboda u pepeo. Na lageru gost još im; ćor-fišeke s atomima, аГ im sada slike bljjed to ne može da se jede, °rije se čulo, nešto tiše: Ne treba nam ~pomoć" više! A sada se digla vika: Izvezimo uvoznika!

Gost: Zar se п vašoj menzi nikad ne mijenjaju čaršavi? Kelner: Ne znam, ja sam ovdje tek otprije dva mjeseca.

LIJEPLJENO - KOVANO

lako narod Sreza Ijubićko-trnavskog traži i kupuje samo lijepljene pirotske gumenjake, Zadnjžnl savez je, kao za inat, nabavio bag kovane gumene opanke. ali je Ите zakovao i prodaju ovog artikla, јег ga niko neće. Eto. pored onog „striženokoženo" postoji sada. promjene radi, i „lijepljeno-kovano".

KO PRIJE KONOPLJI...

Ziadruga u selu Sevaricama, u Mačvi, mimo je čekala zvaničan izvještaj svog Zadružnog saveza pa da počne s otkupom konopljinog sjemena po vezanim cijenama. K’o vele. ko čeka dočeka. Međutim, špekulanti su 1 bez toga izvještaja otkupili što je bilo sjemena, da bi ga sami prodali po vezanim cijenama i tako na jevtin način došli do industriske robe. Iz ovoga bi i dotična Ziadruga, a i neke druge čekalice, mogli izvući zaključak: ko čeka, često ne dočeka.

EFIKASNI TIM

Igrači zagrebačkog „Dlnama" potrošili su za dva dsna u hote, lu ~Mažestik“ 23.000 dlnara. —..a ko bude trošio manje od 1.000 dinara dnevno, biće strogo kažnjen!

ISTOVARUJTE STOVARIŠTA

Ne mora svako stovarište da prokišniava. Ne mora čak ni miševa da ima. Da bi stovarište opravdalo svoje časno ime, važno je da bude do vrha napunjeno robom i obezbijeđeno katancima i čuvarjma. Postojalo je tako u Beogradu jedno malecno stovarište od desetinu hiljada kilograma krompira. Postojalo je, i niko nije znao za njega osim vlasnika to je bila neka menza sve dok jednog dana nije počeo narod u toj zgradi da se mršti i stavlja maramicu na nos. Nađe se na licu mjesta i komisija. Ona je mogla samo da utvrdi činjenično stanje : krompir svinjama, a menzi manjak. Eto dokaza: čim roba krene napolje, nastane čista šteta. Ali do toga ne bi došlo da

i je stovarište bilo u posebnoj ■ zgradi, nepristupačnoj tuđim no; sevima. Svinje ne bi skmavile ■ Ijudsku hranu, nego bi sav krom• pir jednostavno promijenio agre■ gatno stanje i iz čvrstog otišao u plinovito. 1 Ima, međutim. stovarišta gdje ' roba, i pored svih okolnosti, ne ’ može se pretvoriti u plinove. ! Takav je slučaj sa gvožđarijom, ' staklarijom, pa i tekstilarijom. I ■ baš zato, oni koji njima rukuju ! ne moraju da brinu s te tač■_ ke gledišta. | Ali oni vode druge brige. Okoj mio se svijet na njihova stovarišta, lijepa i uredna, puna kao lu| benice. A da se odvojiš od svoje robe, to je kao da se rastaješ od svojih milih i dragih. Isporučite, veli nađležna đirekcija toliko stotina hiljada kilograma te i te robe, tome 1 tom sreskom zadružnom savezu. I ne samo jedno, nego deset, dvadeset naloga slične sadržine. Prosto da čovjek zaplače. Pa šta če onda da ostane? Postoje svega dva stovarišta, a pošto fabrika radi punom parom, sada se zida treće. I zato cvile; Pričekajte da sazidamo i napunimo bar deset, pa ćemo vam jedno uvijek stavljati na raspoloženje. Moramo imati na stovarištu i dovoljan broj stovarišta. Ali oni ne razumiju, nego udarili u telegrame; „Ispunite odmah našu porudžbinu od tog i tog prošlog mjeseca, hitno.” Poslije trećeg telegrama jasno je da tu nema šale, i zato se mora udariti u drugu žicu: Jaoj, kuku, pomagaj, nema vagona! Sad se piše akt za vagone, poslije će se pisati akt za kamlone. I. najzad, kada pritjeraju сага do duvara ispraća se roba. Takoreći, sa suzama žalosnicama. Primaju je sa suzama radosnl/ cama, ali ove ne traju dugo. Sjeta se navlači na lice: roba je đoduše tu, ali kao da nije nema fakture, nema računa, nema cijena. Ne može se čekati đa se ta procedura svrši, јег pisma lete na tri strane, a ležarina teče, vagoni stoje. Zato roba treba da napipa drugo stovarište. Ona je, znači, promjene radi, malo putovala i stigla u nove prostorije. Međutim, narod nikako ne shvata ovu stovarišnu nolitlku i podiže svoj glas: Istovarujte stovarišta!

2

17 APRIL 1948