Ritam

HOLLY JOHNSON

LIVERPOOL - HOLLYWOOD: 1 - 0 Feri preko reke Mersey Liverpool, grad koji je dao jedan od najslavnijih britanskih fudbalskih klubova i najznačajniju svetsku pop grupu svih vremena, postojbina je i ekscentrične petorke po imenu Frankie Goes To Hollywood. Oni su, sredinom osamdesetih barali top listama i širili moralnu paniku gde god bi se pojavili. Od trenutka kad su izaSli na medijsku scenu, činili su sve sto ne treba, od agresivnog prenaglašavanja svojih gay sklonosti do isticanja totalne sviračke nekompetencije. Njihovi počeci, po jeftinim pubovima i sumnjivim lokalima rodnog grada nisu mnogo obećavali. Ipak, demo snimak bududeg planetamog hita „Relax”, pored svih nedostataka posedovao je ono , presto” što je uspelo da zainteresuje Trevora Homa, čija je tek osnovna firma ZTT upravo tragala za takvim sirovim materijalom. Hom je svojim producentskim čarobnim štapićem Frankievu žabu pretvorio u lepog princa i „Relax” je postala jedna od najpopulamijih pesama sredine decenije. Čak je i zabrana emitovanja pesme na nekim radio stanicama, zbog eksplicitne homoerotičnosti teksta, samo išla na ruku njihovoj medijskoj kompanji. Pored producentskog rada na muzici, trebalo je nekako upakovati i izvođače, koji su nastavili da se ponašaju kao da još uvek nastupaju po gay klubovima Liverpoola. Novi Skandal dogodio se kada se pojavila prva video verzija njihovog hita „Relax” u kojem su se, pored razularenih dlanova benda pojavile i neke autentične pripadnice najstarijeg zanata na svetu. On je, kao i singl, bio bojkotovan od strane nekih radio i TV stanica. Propagandna mašinerija firme ZTT je vesto iskoristila ovu vrstu reklame, pa je uraden novi klip, i to u dve verzije, jednoj prihvatljivijoj za siri auditorijum i drugoj „hard-core”, za emitovanje u specijalnim prilikama. Svoj doprinos dao je i čuveni reditelj Brian de Palma koji je iskoristio i pesmu i članove grupe kao deo halucinantnog dekora za film „Body Double”. Tako su inoraci iz Liverpoola prešli ne samo reku Mersey, nego i okean. Jedine zvezde na nebu Drugi singl, „Two Tribes”, još je jedan od ranih radeva benda *koje je „Cleve Trevor” prekrojio u proizvod od velike tržišne vrednosti. Novi veliki hit, i nova velika pometnja. Ovoga pula radilo se o političkoj provokativnosti video klipa koji je pratio singl. Posto pesma govori o večitoj aktuelnoj temi, borbi dva zaraćena plemena do istrebljenja, u sasvim nedostojanstvenim prizorima međusobnog fizičkog obračuna pojavili su se dvojnici predsednika Regana i tadašnjeg sovjetskog predsednika Čemjenka. Singl je postigao ogroman uspeh i utro put dugo očekivanom albumu. Uvreme izlaska Frankie prvenca jedna stvar postala je sasvim očigledna. Holly Johnson, frontman grupe sa licem zloćudne bebe i manirima fudbalskog huligana bio je stožer oko kojeg se ditav projekat okretao. Njegova neospoma karizma učinila je da FGTH postami prva zaista komercijalna grupa koja je javno manifestovaia svoja gay opredeljenja, čak insistirala na njima. Raniji pokušaji, od kojih je najuspešniji bio onaj grupe „Village People”, bili su daleko od svetskog buma koji je Frenkie izazvao za samo dva singla. Kada se konačno pojavio, u drugoj poiovini 1984, dvostruki album „Welcome to the Pleasuredome”, otišao je direktno na vrh top liste u Britaniji. Posmatrano sa sadašrfiom istorijskom distancera, sasvim zasluženo. Pleasuredome" predstavlja jedan od najbizamijih proizvoda pop industrie do danas. Sama odluka da grupa koja iza sebe ima

samo dva singla izda dupli album predstavljala je svojevrstan presedan, i ogroman finansijski rizik. Ali, iako neobičnog izgleda i još 'neobičnijeg sadržaja, ploča je postala ultimativni pop produkt osamdesetih. Omot je bio ukrašen histeričnim neredom trendy-tričarija a muzika se kretala između najekstremnijih krajnosti. Tako se na njoj našla lokal-patriotska „Ferry Cross the Mersey” grupe Garry and the Pacemakers, kao i jeretidka elektro-pop verzija jedne od (bezbrojnih) Spreengsteenovih odmetničkih himni, „Bom to Run”. Sa albuma je skinut još jedan mega-hit, ali ovoga puta šokantno različit od prethodna dva. „Power of Love” svakako predstavlja jedan od najznačajnijih primera pametne i efektne upotrebe campa u pop muzici. Pesma sama po sebi, izvučena iz konteksta Frankie projekta, mogia bi biti svrstana medu ordinarne AOR Ijige. Ovako, zahvaljujući efektnoj Homovoj produkeiji i čudesnoj, komično ozbiljnoj interpretaeiji Holly Johnsona, rezultat je bio vrhunski. Frankie Goes To Hollywood su, početkom 1975 im ali sve pod nogama. To se, međutim, pokazalo kao preteško brente za većinu članova benda. Došlo je do sukoba između HoUya i ostalih, koji je kulminirao prekidom poslovnih i privatnih odnosa izmedu njega i drugog čoveka grupe, Paula Rutherforda, čiji je S/M mačo imidž savršeno nadopunjavao Hollyevu pojavu na sceni. Moć Ijubavi Pod priüskom producentske kuće i posle dugotrajnog natezanja, grupa je ipak počela da radi na drugom albumu. Prema starom, već oprobanom recepiti, prvo su lansirana dva singla čija je namena bila da pripreme Iегед za veliku ploču. Međutin, ni izvrsni „Rage Hard”, praćen efektnim i politički provokativnim klipom, ni previse pompezni „Warriors (Of the Wastiand)”, pored velikog uspeha nisu postigli senzacionalne rezultate prethodnih singlova. Album „Liverpool”, objavljen 1986, prosao je solidno i kod kritike i kod publike, ali vreme kada su FGTH bili najveća svetska pop atrakeija nepovratno je prošlo. Otprilike u to vreme u životu Holly Johnsona pojavljuje se tajanstveni srednjeevropski kolekeionar i Ijubitelj umetnosti po imenu Wolfgang, od kojeg je bulevarska stampa pokuašala da napravi Yoko Ono grupe Frankie Goes To Hollywood. Tome je pogodovala činjenica da je upravo u to vreme Holly pokušavao da se na svaki način resi sputa vajućeg ugovora sa firmom ZTT, da se oslobodi bivših kolega iz benda i konačno započne solo karijeru. Započeo je dogi i mučni sudski procès iz kojeg je nedavno Holly izašao kao apsqlutni moralni i materijalni pobednik. Put ka solo karijeri napokon mu je širom otvoren tako da de sada svi modi da vide gde prestaje Frankie a podinje Holly Johnson. Njega smo upravo podeli da upoznajemo preko dva singla, ali možda još vise preko video klipova koji ih prate. Iz njih možemo videti da je sačuvao dosta od petarpanovskog šarma pevada grupe FGTH, ali i da je stekao neke sasvim nove osobine. Nešto stariji, samosvesniji i sa vise autorske ironije, Holly Johnson danas ostavlja utisak osobe koja sve konce svoje karijere drži u sopstvenim rukama. Proradunato pretenciozan, on ide na to da spoji nespojivo - status umetnika sa statusom slavne i dogate pop zvezde. Težak zadatak, ali kako ovaj „Art school dropout” sam kaže: „Uvek sam gravitirao ka najneprakticnijim sferama rivota. Čak i u pop muzici koju pravim postoji izvestan stepen pretencioznosti - to je pop koji pokušava da bude umetnost.” Da Hollyev trud nije uzaludan dokazuju i video klipovi za „Love Train” i „Americanos”. Nekadašnja ljubav prema pop-artu i campu i danas je vidljiva u specifidnoj estetici. Ali, danas Johnson nastupa kao poznavala, a ne vise kao Ijubitelj ovih pravaca. Maruristidko baratanje elementima ikonograffie „ameridkog sna” podertava ironidni odmak, tipidan za evropske umetnike. Ovako smo dobili zanimljiv hibrid, koji je, u odnosu na ranfie „ciste” pop proizvode daleko elegantniji i sofisticiraniji. Možda de ga neki nazvati pretencioznim, ali bih ja, kao i Holly Johnson, to shvatila kao kompliment. Marina Martić

32