Ritam

DAVID BOWIE The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And the Spiders From Mars EMI - Jugoton Da je život na Zemlji potrajao još pet godina, kako je zloslutno proricala uvodna pjesma ovog albuma, posljednji Bowiejev LP bio biHeroes, a zvučna kulisaSudnjeg danabio bi punk-rock. Izato ništa od dueta s Bingom, Tinom, Iggyjem, Mickom, Pajom, Siljom... Ni traga od Gladi za krvlju, od teme za Absolute Beginners, od video-spota Day In, Day Out, od staklenih paukova i bezbroj drugih grozota... I što je najslađe, ništa od neopisivog Tin Machine! Pa, maštanje je dopušteno, ali su, istini za volju, već godina-dvije bile dostatne da pod okriljem Ziggy-imagea, svojih petnaest minuta slave pokušazgrabiti gomilatrećerazrednih epigona, daprocvat doživi proizvodnja maskare i sličnih kozmetičkih preparata (vidi slike Jaggera, Reeda i Bolana negdje iz 1973, ili, još bolje - ne gledaj), te da inspiracijuzastil odijevanja dobiju Freddie Mercury I Oliver Mandić. Možda i nije lako razlučiti tko je.izazvao veću zbrku, Ziggy Stardust, Thin White Duke ili netkotreći iz Bowiejevog oneman maskenbala, ali ova prva bilaje najzabavnija. Jedan od Bowiejevih lukavih poteza bio je relativno brzi i elegantni izlazak iz Ziggy-faze (iz obzira prema čitaocima ne bih spominjao komični Diamond Dogs), dime je zatečenom sljedbeništvu ostao samo višak nakaradnog make-upa i otužna "post-glam" kvalifikaoija. Ugledni novinar C. S. Murray kasnije će svoju bezgraničnu i nekritičnu fascinaciju Ziggyjem objašnjavati sa "bill smo tada mladi I ludi', što mu svakako više služi na cast nego ocjena nakon prvog susretasaThe Clash daje to "garage band koji treba zaključati u garažu uz upaljeni motor", Ako je mladost- ludost sasvim OK razlog za bilo koju rock’n'roll eskapadu, The Rise And Fall Of Ziggy Stardust And The Spiders From Mars {wee sam naslov ima neponovljivu harmoniju i ritam), dao je mladosti izuzetno nadahnut i šarmantan motivza ludost. Takav se motiv rijetko javlja u razmacimakraćim od po pet godina (1962. The Beatles, 1967. znamo što, a u ovom bih kontekstu istaknuo Syd Barretta i Piper At the Gates OWawn, 1972. jeZiggyjeva, 1977. - to znamo). A propos šarma: aktualno izdanje Bowieja odiše autentičnim šarmom nametljivog trgovačkog putnika koji vam ugura nogu u vrata i ne odustaje sve dok ne kupite ulaznicu za lokalni stadion gdje će ovaj po milijuniti put zavijati "Ground control to Major Tom" (šfo danas zvuči uvjerljivo koliko i "Alio! This is Nighthawk!', i to od covjeka koji je napisao Life On Mars i Drive-In Saturday u vezi sa sličnim tipom priredbi), Bilo kako bilo, koliko god ekscentričan za svoje vrijeme, Ziggy Stardust wee 18 godinaživi kao uzor klasicnog rock albuma, premdase čarolijatrenutka (koju je ne samo uhvatio, već upravo sam kreirao) dobrim dijelom mogla istrošiti. O tome kako su u isti koncept sretno oklopljeni tinejdžerski "angst", sciencefiction i rock mitologija, kako su uravnoteženi frenetični rock'n'roll i šansonijerska patetika, narcisoidnost i humor, piskavi cockneyvokal i monumentalni riffovi, sve je već napisano. Važno je dase Ziggy glatko dade slušati sa iste kasete na kojoj ste snimili Pixies i njihovu Bossanovu. dakle modernu grupu koja je na svoj, potpuno drukčiji način, u kontaktu sa svemirom. Inače, ovo reizdanje prosireno je sa pet snimki, koje nisu bez interesa za kolekoionare, ali nakon ovako zaokružene cjeline, one su suvišne. Ziggy završava s Rock’n’roll Suicide i gotovo, Smije II se mijenjati kraj Casablanca'? Ocjena: Onoliko zvjezdica koliko se puta riječ "star" javlja u naslovima na ploči. Juraj Šiftar

THE POINTER SISTER The Best Of BMG/RCA - Jugoton Prve muzičke korake sestre Bonnie, Anita, Ruth i June Pointer načinile su u erkvenom horu u rodnom Oaklandu, Kalifornija. Profesionalno bavljenje muzikom započinju 1973. kad pod imenom Pointer Sisters nastaju prvi studijski snimei. Cetiri godine kasnije Bonnie Pointer napušta svoje sestre Anitu, Ruth i Junek oje su u ovoj postavi ostale do danas. Kompilacijski album The Best Of obuhvata period izmedu 1978. i 1986. i zanimljivo je da jezaThe Pointers Sisters to već četvrti LPtipa "najveći hitovi", Na njemu se nalaze svi poznatiji dancefloor hitovi kao što su Jump, Automatic, He’s So Shy, Slow Hand, Fire (zanimljiva obrada Brucea Springsteena), Tm So Excited i Dare Me koji su uvek bili sastavni deo repertoara svake bolje diskoteke sredinom sedamdesetih, a i osamdesetih. Najvažnija obeležja sestara Pointer su harmonično višeglasno pevanje i solidna produkeija disko/soul/fank pesama u kojima same nisu imale značajnijeg autorskog udela. Može se reci da su se tokom svih ovih godina Pointe Sisters izborile za solidan status medu grupamasrednje struje američke dance muzike. Album The Best Of svakako je najbolje LP izdanje Ponter Sisters i dolazi utrenutku kada i rafovi naših prodavnioa počinju da se popunjavaju pločama piesne orijentaeije, što, opet, predstavlja zakasneli eho zbivanja na svetskoj dance sceni koja poslednjih godina doživljava pun proevat. Šteta je što Jugoton nije objavio i kompilacijski album Chake Khan Life Is A Dance (1989. BMG/WEA), na komese nalazi 11 starih hitova u remixovanoj vahjanti u koje je übrizgana dance- infuzija 90ih, jer kada se sa njima uporedi The Best Of, Pointer Sisters übedljivo gubetrku, ne zbog izbora 16 (dobrih) pesama, većzbog šematizovanog štancovanja ovakvih izdanja.

Nebojša Mićković

ROZE POZE Daj gol! PGPRTB Roze Poze do sada nisu uspeli dasvojoj pojavi udahnu oreol nesvakidasnjosti ili ezoterije, ali sigurno nisu ni "još jedan PGP RTB-ov domaći sastav". Njihov debi album dobro ilustruje pozieiju sastava koji gravftira centru, daleko od pozftivnih ili negativnih ekstrema, tako karakterističnih za domaći rock’n'roll u ovom trenutku. Telo njihovog zvuka na ovoj ploči sastavljeno je od proverenog materijala- uzbudljivog gitarskog rock’n'rolla ostrvskog Thin Lizzy-Slade usmerenja. Ovakvi koreni, netipični za balkanske prostore, ukazuju nazdravo muzičko vaspitanje sastava čemu vrlo dobro odgovaraju i solidne sviračke veštine članova grupe, od kojih bi bilo greh ne pomenuti odličnog gitaristu i simpatičnog priučenog pevačaŽeijka Nikolića. Roze Poze najbolje deluju u jednostavnijim pesmama koje neopozivo otkrivaju Slade addictse, poputfrenetičnog prepeva himne Liverpoola You’ll Never Walk Alone (Daj gol, po njima) ili jednako zaraznih Novine za sedenje i Pre i posle nje. Problem! nastaju kad Roze Poze pokušaju da nadograde ovakvu, rudimentarnu osnovu svojih pesama, posežući za već gotovim muzičkim rešenjima drugih sastava, najčesće keltskog porekla (Big Country, The Pogues). Moždase ovakav izbor i može smatrati znakom (relativno) dobrog ukusa, ali je to svakako nevaino nad otvorenim pitanjem epigonstva tj. upadljivog plagiranja pomenutih sastava, kao u pesmama Napadaj ne propadaj ili Najlepša. Kao sastav koji je dugo čekao pred vrtima PGP RTB-a, Roze Poze imaju vise razlogaza zadovoljstvo time što konačno imaju ploču, nego time kakva zapravo ona jeste, Njeno pojavljivanje omogućuje zdraViji život potencijalno interesantnom sastavu, baziran pre svega na češćim nastupima koji bi ovu grupu mogli otkrfti u zanimljivom svetlu lokalne koncertne atrakeije. Predovakvom realnošću pomalo biedi i strogi sud o polovičnoj ploči, istovremeno zadovoljavajućoj i razočaravajućoj, baš kaošto je i sam sastav Roze Poze.

Gordan Paunović