Ritam

ground stripove, uopšte nisu posedovala smisao za humor. Naši stripovi su zasmejavali hipike, i podsmevali im se u isto vreme. Koristili smo to što tada nije bilo nikakvopg drugog medija koji bi okupirao njihovu pažnju. S obzirom na takvo stanje, odlučili smo da stvaramo vlastite strip edicije, kao štoje "Bijou". Bilajeto našabožanska misija. Uspevali smo da prodamo 40 000 kopija "Bijou Funnies" - odmahnakon izdavanja. U head shop prodavnicama našu publiku su činili prosečni čitaoci oba pola, i iz svih socijalnih struktura. Nakon 1973., većina head shop radnji je prestalo sa radom, i morali smo da sepreorijenfišemo na specijalizovane prodavnice namenjene strip-kolekcionarima. Njihove mušterije bile su najčešće osobe iz višeg staleža, muškog pola. To su oni koji kupuju stripove i stavljaju ihuplastične kese, da bi kasnije mogli da to prodaju po kolekcionarskim cenama; njihovo glavno interesovanje su stripovio superherojima. U današnje vreme underground strip edicije prodaju tek oko 10 000 kopija godišnje. To je ogromna razulika u odnosu na 40 000 primeraka koliko se nekada prodavalo u toku jednog meseca. Danas postoji na stotine izdanja. U naše vreme postojalo je tri ili četiri naslova, i te sveske su kbmunicirale sa našim vršnjacima, Danas niko od mojih vršnjaka više ne posećuje prodavnice stripova". - Kakva јв bila predistorija vašeg bavljenja stripom? "Godine 1952., kao sedmogodišnji dečak, čitao sam rana izdanja "MAD" stripova koje je crtao Harvey Kurtzman. Bile su to sjajne strip sveske iz kojih će kasnije nastati satirični magazin "MAD", za koji nisam preterano mario. U stvari, voleo sam scenarije H.Kurtzmana. On je napustio "MAD" 1955. god., nakon čega je kvalitet magazina znatno opao. U srednjoj školi počeo sam da crtam stripove za male publikacije koje su uređivali srednjoškolci. Ove publikacije su imale tiraž od nekih osamdesetak primeraka. Ja sam crtao za "Wild", "Jack High", "Smudge", "Blase" i "Squire". Crumb je izdavao jedan od ovih malih magazina nazvan "Foo", 1959. god. Art Spiegelman je uređivao "Blase", a Skip Williamson "Squire". Godine 1960. počeo sam da se dopisujem sa ovim srednjoškolcima strip-crtačima, koji će kasnije postati srž underground strip pokreta. Već '63. moje karikature su objavljivane u magazinu H.Kurtzmana - "Help". Crumb, Shelton, William-

son, Теггу Gilliam (budući član "Letećeg cirkusa Monti Pajtona") - svi su oni sarađivali u listu "Help". Kao sedamnaestogodišnjak sam se iz Majamija preselio u Cikago. Zaposlio sam se u skladištu jedne robne kuće, i iznajmiojeftinuhotelsku sobu. Bilo je to vreme kada sam se dopisivao sa svojim idolom Lenny Bruceom. Znao sam da bi trebalo raditi na nekakvoj angažovano-humorističkoj publikaciji, a tada je postojao samo jedan takav list - "The Realist" Paula Krasnera. Do 1966. pohađao sam umetničku školu. Spiegelman i Williamson su me posećivali u Cikagu, i još tada smo biliu vezi sa Crumbom, koji mije 1968. poslao kopiju njegovog magazina "Zap". No.l. Bila je to zapravo prva underground strip sveska ikad izdata. Pisao sam Sheltonu koji je planirao da takođe izđa svoj strip - "Feds n' Heads". No. 1. Pošto se S. Williamson preselio u Cikago, zajeđnički smo publikovali lokalni list posvećen humoru nazvan "Chicago Mirror" - i kada smo od toga digli ruke, nastao je magazin "Bijou Funnies". Dakle, dva ili tri meseca nakon pojave pive underground strip sveske, ugledali su svet "Bijou" i "Feds n' Heads", pionirska izdanja u tom žanru. Uskoro je izniklo na stotine sličnih listova. Bilo je to vreme kada su drugi mediji bili sterilni. Postojeća strip produkcija nam se činila sterilnom. Na televiziji ničeg novog. Mlađa publika je bila željna da pročita nešto dobro, tako da smo postali uspešni. Pa ipak, nismo bili u mogućnosti da vršimo prodaju uobičajenim kanalima, jer su naši radovi bili tako kontraverzni; distribuirali smo strip sveske isključivo u "head shop" prodavnicama". ■ Vrlo je rasprostranjeno mišljenje da se undarground stripovi pretežno bavaseksom, nasiljem i drogama, zaboravljajući da je raskrinkavanje društvenih tabua bila samo jedna od faza tokom šezdesetih godina? "Kao što već rekoh, rani underground stripovi su bili uspešni, jer pre njih nije postojalo ništa slično. Danas na američkim TV stanicama ima seksa na pretek; junak jeđnog dečijeg crtanog filma prikazanje kako urinira na žičanu ogradu kroz koju protiče struja. Ali psovke i seks na mas-medijima danas nisu upotrrebljeni da bi naglasili nekakav socijalni, politički i etički stav. Godine 1964. komičarLenny Bruce je slobodno izražavanje učinio delom svog nastupa. Bio je hapšen zbog toga što je govorio o seksu, ali stvami razlog njegovog

111