RTV Teorija i praksa

interesovali da li ih i koliko slušaju, јег im je informisanje bilo praktično od drugostepene važnosti. Pre pojave privatnih stanica u Francuskoj, uživajući apsolutni monopol u informisanju, i neki najodgovomiji Ijudi Francuskog radija razmišljali su tom logikom. Rene Duval (Rene Douval), tadašnji glavni urednik France-Intera (Prvog programa), napisao je u knjizi Masovne komunikacije: „Radio predstavlja alarmni signal za informaciju koju daje sirovo, uproščeno, brzo, Štampa daje objašnjenje, a TV dozvoljava da več senzibilizovana publika proveri svoj sud vidjenjem dogadjaja...” Naravno, danas više ni na France-Interu ne razmišljaju tako. Naprotiv, francuski model poslednju deceniju i po neguje modernu radiofonsku informaciju u raznim oblicima, nastojeći da dogadjaj što svestranije osvetli, sažeto ga objasni, uvuče u diskusiju stručnjake za pojedina pitanja kada to smatra potrebnim, ili otvara sa publikom dijalog. Radio-informacija kao alarm je stvar daleke prošlosti... Danas, ovako raznovrsna informacija data u najrazličitijim oblicima, sa sadržajima iz socijalnog, ekonomskog, naučnog, kulturnog i sportskog života, sve je brojnija, i ona poput snažnih talasa zapljuskuje slušalačku publiku. U tome se krije dvostruka opasnost: preobilje koje auditorijum nije u stanju da apsorbuje i zapostavljanje osnovnih principa razumljivosti. Največa je greška, kaže belgijski profesor žurnalistike i stručnjak za radio, Moris Ankar (Maurice Hankard), dopustiti da se, iz ovih ili onih razloga, informacije uguše pod sopstvenom težinom. Zbog toga radio, kao „masmedijum” bogat po količini materijala, mdra da vodi računa i o svojim nekim ograničavajučim faktorima. 1. Usmena informacija ulazi samo kroz uho da bi dospela do svesti. Ona je teže uhvatljiva nego pisana reč, ono što je slušaocu promaklo izgubljeno je. Nema vračanja, kao pri čitanju novina, nekoliko redaka unazad, jer tok informacija se nastavlja. 2. Radio je postao sekundarna delatnost. On se sluša u automobilu, uz obavljanje kučnih poslova i drugih aktivnosti, često nakon teško provedenog radnog dana kada je moć koncentracije ustupila mesto opuštanju i intelektualnoj lenjosti. Dakle, uslovi komunikacije nisu najidealniji. Vodeči računa o tim okolnostima, novinari po svaku cenu moraju izbeči da im način saopštavanja bude težak,

105